Tiho, a opet u punoj radnoj spremnosti, Božić i dane oko Božića u dežurstvima dočekuju brojni djelatnici hitnih služba. Mnogima – osim onih koji su se spletom loših okolnosti tih dana našli u situaciji da im je potrebna neka vrsta pomoći hitnih služba – to tiho služenje uglavnom prolazi »ispod radara«.
»Kada se pojavi slučaj koji je hitan, svi se pokreću«
»Na Božić, na Badnjak, na sv. Stjepana hitni bolnički prijam može živjeti između tišine ili velike užurbanosti. Naime, i sami primjećujemo da tih dana u bolnicu ne dolazi nitko tko zaista nije životno ugrožen, pa neka dežurstva – posebno u vrijeme kada se tih dana slave svečane mise – mogu proći sasvim mirno. No kada se pojavi slučaj koji je hitan, svi se pokreću«, posvjedočila je Marina Friščić, glavna sestra Objedinjenoga hitnoga bolničkoga prijama u Koprivnici, iza koje je tridesetak godina radnoga iskustva. Unutar toga »staža« ugradili su se i brojni Božići na »prvim crtama« spašavanja života.
»Netko će možda baš tih dana na hitnom prijamu čuti i neku dugoročno lošu vijest. Nekomu ćemo možda morati reći samo da će biti nekoliko dana u bolnici dok mu se stanje ne popravi, pa se brzo vraća kući. Tu su i zabrinuti članovi obitelji. I njima ponekad treba priopćiti tešku vijest koja se tiče najmilijih. Sve što se događa za ‘uobičajenih’ dana na hitnim prijamima u bolnicama događa se i u danima oko Božića. No ono što nas djelatnike tih dana povezuje jest želja da svoj pristup učinimo još humanijim, da svojim riječima i djelom posvjedočimo zašto je Božić radostan, zašto treba slaviti Kristovo rođenje«, dodala je sugovornica Friščić.
»Možda je posebnost božićnih dana i porast susreta s onima koji su usamljeni. To se često događa kod starijih, koji zbog raznih okolnosti i Božić, kao što žive i tijekom ostatka godine, dočekuju u samoći i izolaciji koja ih teško emocionalno pogađa. Tu se vidi i da, kada oni dođu u bolnicu, jedna lijepa riječ ili gesta može učiniti velike pomake. Dovoljno je samo pokazati nadu, da ipak nije sve izgubljeno… Najteže je možda s ljudima koji na hitni prijam tih dana dolaze u agresivnom, pa i alkoholiziranom stanju. Naše nije da ispitujemo i liječimo uzroke, nego da i tomu čovjeku pokušamo pomoći. I tu se može – smirenim pristupom – posvjedočiti radost koja se krije iza rođenja Kristova«, napominje sugovornica. »Hitni prijam katkada u tim danima može biti i toliko opterećen intervencijama da mi ne pronađemo ni nekoliko minuta da se uputimo u obližnju kapelicu i u tišini izrečemo nekoliko molitava. Baš u tim trenutcima možda je prisutno najviše čežnje za redovitim vjerskim životom, uobičajenim misnim slavljima i drugim crkvenim događanjima tih dana«, svjedoči sugovornica iz koprivničke bolnice.
Postati »član obitelji« pacijentu na odjelu
»Baš tih dana, kada dođe Božić, osjeti se u kojoj smo mjeri i mi kao zdravstveni djelatnici i povjereni nam pacijenti upućeni jedni na druge, pozvani na suradnju. I njima i nama nedostaju naši bližnji. Nama jer smo tih dana u dežurstvima, a njima jer su u zdravstveno ozbiljnom stanju. Eto, i u tim se susretima otvara prilika da mi našim pacijentima svojim pristupom, toplom riječju posvjedočimo koja je to naša radost. Pomoći čovjeku u hitnoj potrebi nekada dođe kao najbolja molitva«, rekla je Marija Kuharić, medicinska sestra s Odjela za neurologiju Varaždinske bolnice, iza koje je također višedesetljetno iskustvo rada s pacijentima, uključujući i one koji u bolnicu dolaze u hitnom stanju.
Pacijenti s kojima se ona susreće liječe se od posljedica moždanoga udara ili od drugih iznenadnih zdravstvenih stanja, kao što su epileptični napadi. Tako se, svjedoči, jedno sasvim mirno dežurstvo na Božić može u trenu preokrenuti i postati »drama« svoje vrste. »U tim trenutcima kao da nestaju naše čežnje za bližnjima od kojih smo razdvojeni. U trenutku se mobiliziramo, u trenutku smo uz pacijenta kojemu se stanje pogoršalo, pripremamo salu i sve drugo što je potrebno ako je u pitanju neki hitan zahvat«, dodaje medicinska sestra Kuharić.
Poznato je da medicinsko osoblje najbližima ponekad mora priopćiti i vijesti koje nisu dobre. U taj segment njihova poslanja ulazi i savjet da bi pacijentu – ako je vjernik – možda trebalo pozvati i svećenika, koji će s njim porazgovarati, pružiti mu ohrabrenje u tako teškim trenutcima, udijeliti mu sakramente. Bilo je i takvih potreba u danima oko Božića, svjedoči sugovornica koja radi u Varaždinskoj bolnici, a inače je aktivna u župi Svih svetih u Beletincu. U Varaždinu sudjeluje i u pobožnosti trajnoga euharistijskoga klanjanja, a pomaže i kao medicinska sestra starijim svećenicima u varaždinskom svećeničkom domu.
Pružiti medicinsku pomoć i pokazati ljudskost
»Najsretniji smo kada nam oko Božića dođe netko s nekim blažim stanjima, poput gastritisa ili nekih želudčanih tegoba zbog možda prekomjerne konzumacije hrane i pića. Međutim, ti slučajevi nažalost ne prednjače. Dolaze nam hitni slučajevi kao i svih drugih dana. Prometne nesreće, ozljede, infarkti«, nadovezao se mladi medicinski tehničar Josip Strčić, koji radi na hitnom prijamu KBC-a Rijeka. »No i u takvim je okolnostima za nas zdravstvene djelatnike koji smo vjernici prilika da posvjedočimo koja nas vjera nosi. Baš kada se nađemo na Božić u dežurstvu, to je prilika da damo više od sebe, da uz pacijente ostanemo dulje, da ih priupitamo i neka sasvim ljudska pitanja: ‘Tko Vas je od obitelji posjetio, kada dolaze, kako oni kod kuće slave Božić…’ Iako iza mene nije dugogodišnji staž, mogu posvjedočiti i koliko ljudima koji se baš tih dana nađu na hitnom prijamu takve geste mogu poboljšati raspoloženje. Nismo dakle tu samo da bismo pružili medicinsku pomoć, nego da bismo i čovjeku koji dolazi pred nas posvjedočili i ljudskost«, dodao je medicinski tehničar Strčić.
»Bude i smjena na hitnom prijamu nakon kojih bi bio potreban višednevan odmor, posebno kada neki ishod naše intervencije nije uspješan. No nema veće nagrade od one kada pred sobom vidimo život koji je spašen. U tome je možda i najbolji sažetak došašća i božićne radosti«, svjedoči sugovornik Strčić. Glazbeno je nadaren, a svoje talente daruje Crkvi i kao orguljaš u svetištu na Trsatu. »Ovisno o dežurstvima, za mene je najbolji početak dana misa zornica. Tada se s posebnom radošću mogu suočiti sa svime što me može dočekati u smjeni«, napominje. Uz toplu riječ i napor da zadatak bude odrađen na što profesionalniji način, božićne dane u bolnici – svjedoči mladi medicinski tehničar – pacijentima može uljepšati i božićni koncert oko kojega se svake godine potrude djelatnici riječkoga KBC-a koji su angažirani i kao vjernici u trsatskom svetištu. Trsat i dio KBC-a na Sušaku u kojem svakoga dana na posao dolazi medicinski tehničar Strčić blizu su, na udaljenosti koja se lako prelazi i u hodu.
Na dežurstvu i za nerođene
Kao »neobični« saveznici liječnicima i svim drugim zdravstvenim djelatnicima u borbi za spašavanje ljudskih života u posljednjih desetak godina pridružili su se i molitelji protiv pobačaja ispred bolnica i domova zdravlja u raznim hrvatskim gradovima. »Vječna« je to tema, nažalost i za hrvatsko društvo jer je i u Hrvatskoj ubojstvo nerođenoga djeteta još uvijek zakonski dopušteno. Novost ovogodišnjega došašća za molitvu protiv pobačaja jest i inicijativa cjelogodišnje molitve ispred doma zdravlja u Đakovu. Prvi čovjek te inicijative Josip Drenjančević napominje da se ove godine, na prvu nedjelju došašća, nova inicijativa nastojala vezati uz sv. Andriju apostola, »prvozvanoga« među apostolima. U molitvi za nerođene sugovornik vidi i tipično »božićnu temu« budući da su u vrijeme Isusova rođenja također po nalogu Heroda ubijana nevina dječica. Živorođena, doduše, ne i nerođena, što svjedoči i da zlo danas u svijetu preko pobačaja djeluje na sasvim novoj potenciji.
»U svijetu se godišnje izvrši 50 do 70 milijuna pobačaja! To su zastrašujuće brojke. To je otprilike broj koji je istovjetan broju žrtava Drugoga svjetskoga rata. Ovdje u Đakovu, kao i u cijeloj Slavoniji, mi s posebnim očima gledamo na Vukovar. A nama se u Hrvatskoj svake godine po bolnicama događa ‘Vukovar nerođenih’. Kada će to prestati? Protiv toga se treba boriti molitvom«, napominje Drenjančević. Novu molitvenu inicijativu iznijeli su u Đakovu višegodišnji sudionici korizmenih i jesenskih kampanja »40 dana za život«. Trenutačno se u molitvi za spas nerođenih izmjenjuje pedesetak stalnih molitelja, uz vjernike koji mogu doći povremeno. Ukupno, u Đakovu je tako na raspolaganju »za dežurstvo za nerođene« u raznim dijelovima tjedna dvjestotinjak molitelja, svjedoči Drenjančević.
HGSS-ovac i na Božić mora biti spreman doći kao – spašavatelj
Među ljudima koji unaprijed najavljeno ili iznenada, na hitan poziv, moraju napustiti blagdanski duh, kao i ozračje toploga doma i obitelji, pripadnici su Hrvatske gorske službe spašavanja (HGSS). U njihovu djelovanju osobito dolazi do izražaja božićni duh. Oni mnogima donose i znače Božić, »ponovni rođendan« i izvan kalendarskih blagdana.
