Kada sam bila na hodočašću u Italiji 2023., posjetili smo više svetišta. Iz tih svetih mjesta donijela sam relikvije svetaca i blaženika. Molim da mi pojasnite što znači »ex indumentis«, »ex linteo recognitionis« i »ex linteo imbuto humoris corporis«. Naime, na nekim relikvijama piše »ex indumentis«, a na nekima su napisana ova druga dva pojma. Zahvaljujem na odgovoru!
Čitateljica Marica
Ispričavamo se što je Vaše pismo dugo čekalo na naš odgovor. O relikvijama smo već pisali i ranije, pa i u rubrici »Naši razgovori« (27. rujna 2019.) kada smo pojašnjenja preuzeli iz članka u našem tjedniku »Promicati štovanje, doskočiti zloporabama« iz siječnja 2018., jer je 8. prosinca 2017. donesena instrukcija »Relikvije u Crkvi: autentičnost i očuvanje« Kongregacije za proglašenje svetih i blaženih, koja u biti pojašnjava dva kanona iz Zakonika kanonskoga prava (kann. 1187. i 1190.), uz niz novosti. Tada smo pojasnili što su »velike relikvije« i »nevelike relikvije«, ili »relikvije prve klase / prvoga stupnja« i »relikvije druge klase / drugoga stupnja«. »Tradicionalno se ‘velikim relikvijama’ smatra tijelo blaženika i svetaca ili značajni dijelovi samih tijela, ili čitava količina pepela proizišloga iz njihova kremiranja«, a »nevelike relikvije« ili relikvije drugoga stupnja zapravo su »mali dijelovi tijela blaženika i svetaca ili također predmeti koji su bili u izravnom doticaju s tim osobama«, te i njih treba čuvati i štovati »u pobožnom duhu, izbjegavajući svaki oblik praznovjerja ili trgovanja«.
O pitanju koje postavljate nismo pisali pa nam je ovo prilika da i to pojasnimo. »Ex indumentis« latinski je izraz i znači da je relikvija uzeta od odjeće, »ex linteo recognitionis« da je uzeta od tkanine/odjeće za recogniciju/prepoznavanje, a »ex linteo imbuto humoris corporis« da je uzeta od tkanine natopljene tjelesnim tekućinama/krvlju. U »Direktoriju o pučkoj pobožnosti i liturgiji« ističe se da »vjernici vole relikvije, no pastoral prosvijećen o pripadnom im čašćenju osigurat će se glede njihove vjerodostojnosti; tamo gdje je ona dvojbena relikvije će se dužnom mudrošću trebati povući iz čašćenja vjernika«, a »potrebno je spriječiti pretjerano komadanje relikvija«, »upozoriti vjernike da se ne daju zahvatiti pomamom skupljanja relikvija« i »bdjeti, tako da se onemogući bilo kakva krađa, bilo kakav oblik trgovanja i bilo kakvo praznovjerno izopačenje« (br. 237).
Valja računati i na to da su tijekom godina razni suvremeni proizvođači medalja, plaketa, kipova svetaca i vjerskih predmeta počeli svoje predmete označavati kao »ex indumentis« ili slično, no uobičajeno je riječ o komadima tkanine ili platna koji su dodirivali pravu relikviju svetca, pa se onda proizvode kako bi ih vjernici mogli nabaviti. No vodite računa o tome da se relikvije ne prodaju, niti se smiju prodavati, ni zamjenjivati, kako se ne bi zlorabile. »Vjerojatno je to povezano i s opasnošću od komercijalizacije relikvija, koju jasno zabranjuje već i temeljno crkveno pravo, i to u kanonu 1190., čl. 1.: ‘Svete se moći ne smiju prodavati.’ Isto to ističe i instrukcija koja kaže da su ‘apsolutno zabranjeni trgovanje (tj. razmjena relikvije u naravi ili za novac) i prodaja relikvija (tj. odustajanje od vlasništva nad relikvijom uz odgovarajuću cijenu), kao i njihovo izlaganje na profanim ili neovlaštenim mjestima’«, istaknuto je u članku našega tjednika koji smo naveli na početku.
