»Učinit ćemo nešto s Grenlandom, bilo na lijep način ili na teži način.« – »Ne želimo biti Amerikanci. Ne, ne želimo biti Danci. Želimo biti Grenlanđani. – »Grenland je imperativ nacionalne i svjetske sigurnosti. Nema povratka – oko toga se svi slažu!« – »Ima crvenih linija koje se ne smiju prijeći. Ne možete doći do vlasništva nad Grenlandom prijetnjama.« – »Ni jedna nacija ili grupa nacija nije u poziciji da može osigurati Grenland osim Sjedinjenih Američkih Država.« – »Odluke o rješenju ili dogovoru treba donijeti Danska ili narod na Grenlandu.« Premda je malotko proteklih mjeseci mogao izbjeći salvu političkih izjava o potencijalnom američkom preuzimanju Grenlanda, među njima se rijetko čuo glas samoga naroda na Grenlandu – pa tako i njegovih vjernika. No tu je medijsku šutnju ipak uspio prekinuti slovenski franjevac i misionar Tomaž Majcen. Jedini katolički svećenik na najvećem svjetskom otoku rado je za Glas Koncila opisao reakcije Grenlanđana na međunarodne svađe o njihovoj sudbini, ali i mjesto Katoličke Crkve u religijskoj slici Grenlanda.
Pitanje dostojanstva i poštovanja, a ne moći i vlasništva
»Kada su se pojavile te izjave, mnogi su ljudi na Grenlandu osjetili nelagodu – uključujući i katolike«, pripovijeda o. Majcen. »Osobno nisam reagirao politički, nego duhovno. Razmišljao sam o obiteljima u svojoj župi, o djeci, o starijim osobama, o ribarima – o ljudima koji jako vole ovu zemlju i jednostavno žele živjeti u miru.«
Za Grenlanđane najnoviji prijepori nisu tek pitanje moći i vlasništva. »Posrijedi je pitanje dostojanstva, poštovanja naroda i njegove slobode da sam oblikuje svoju budućnost. To nisu tek političke ideje – one su i duhovne. Svaki narod ima vrijednost u Božjim očima. U ovakvim trenutcima moj me svećenički nagon usmjerava na molitvu: da od Boga ištem da donese mir u srca, mudrost među vođe i zaštitu nad ovo krhko i prekrasno mjesto.«
Više obitelj na okupu nego velika župa
Sličnim bi se riječima mogla opisati i malena katolička zajednica na Grenlandu, koju o. Majcen predvodi od 2023. »Naši korijeni sežu više od tisuću godina unatrag, u vrijeme Vikinga, kada su prvi kršćani ovdje gradili crkve. I danas se može vidjeti gdje njihove ruševine tiho stoje u krajoliku – tihi svjedoci vjere u surovoj, ali prekrasnoj zemlji.« Nestankom nordijske kolonije na Grenlandu potkraj srednjega vijeka s otoka je iščeznula i katolička prisutnost, obnovljena tek u 20. stoljeću. »Danas na Grenlandu postoji samo jedna katolička župa, ovdje u glavnom gradu Nuuku. Većina naših vjernika dolazi iz drugih zemalja – posebno iz Azije i Europe – a samo ih je nekoliko Grenlanđana rodom. Sveukupno je samo nekoliko stotina katolika na cijelom otoku. Budući da nas je tako malo, dobro se poznajemo. Kada se nedjeljom okupimo na misi, to više nalikuje obitelji na okupu negoli velikoj župi. Ljudi sa sobom donose svoje radosti i brige, a jedni za druge molimo poimence. Ta je bliskost jedan od najvećih darova naše zajednice«, primjećuje franjevac.
Svjetlo u tami polarne zime
Činjenica da je Katolička Crkva najmanja kršćanska zajednica na Grenlandu snažno utječe na pastoralnu svakidašnjicu. »Ne možemo se oslanjati na velike strukture ili mnogo programa. Umjesto toga vjera ovdje raste u jednostavnim stvarima: molitvi, prijateljstvu i međusobnom pomaganju. Mnogi katolici žive daleko, ponekad u malim gradovima uz obalu, pa je svaki moj posjet njima posebna prigoda – kao da donosim maleno svjetlo na udaljeno mjesto.« U toj malenosti otkriva se i poziv grenlandskih kršćana, koji gaje miroljubiv suživot s većinskom luteranskom Danskom Crkvom. »Postoji mnogo poštovanja među kršćanima i zaista osjećam da smo braća i sestre koji pokušavaju živjeti evanđelje na svoj način. Naša uloga nije da budemo glasni ili moćni, nego biti prisutni – tiho, vjerno i otvorenih srdaca. Ponekad mi se čini da je naša misija jednostavno podsjetiti ljude da je Bog blizu, čak i u hladnoći i tami zime«, tumači o. Majcen.
Nada koja prelazi vjerske granice
Sugovornikove riječi upućuju da su nedavni događaji u grenlandskom narodu oživjeli upravo tu misiju. »Ponekad teški trenutci otkrivaju što je zaista važno. Čini se da su ovdje podsjetili ljude na dragocjenost njihove zemlje i njihove zajednice. Među ljudima sam zamijetio smirenost i dostojanstvo. O najnovijim se događajima govori u trgovinama, na poslu, oko crkve – ali bez ljutnje. Postoji snažan osjećaj da je ovo naš dom, a taj osjećaj prelazi vjerske granice. Osobito sam među kršćanima primijetio više jedinstva nego podjele. Luteranski pastori, vjerni katolici, obični vjernici – mnogi dijele istu nadu: da će se prema Grenlandu postupati s poštovanjem i da će se mir očuvati.«
Grenlandska molitva u Papinim riječima
Tu su nadu potkrijepili i nedavni mirotvorni pozivi pape Lava XIV. i trojice američkih kardinala, ističe župnik župe Krista Kralja u Nuuku. »Kada crkveni poglavari govore o miru, dijalogu i odbijanju prijetnja, u tome ne osluškujem politiku, nego evanđelje. Krist nas je uvijek pozivao da budemo mirotvorci. Stoga i nas osnažuje kada biskupi ili kardinali na to podsjete svijet. Premda papa Lav XIV. nije izravno govorio o Grenlandu, njegove riječi o pretpostavljanju diplomacije sili duboko odjekuju među nama. U njima odjekuje ono za što molimo svake nedjelje. Mi na Grenlandu znamo da smo dio mnogo veće Crkve. Ponekad se osjećamo vrlo malenima i udaljenima od Rima – geografski gledano – ali duhovno smo ipak blizu. Veliku nam utjehu pruža spoznaja da katolici u drugim zemljama misle na nas i mole za mir«, zaključuje.
Nade pod arktičkim nebom
