Poštovani, nadam se da ne ću zvučati prečudno, ali dugo me to muči. Znam da je grijeh misliti bludne misli i pokušavam takve misli ne misliti, no koji put kad ih mislim iznenada se pojavi neki osjećaj uzbuđenosti ili nisam sigurna ako je to to, tj. prođe mi neki osjećaj u predjelu trbuha koji nisam htjela izazvati. Uglavnom sam ispitivala u ispovijedi spada li taj osjećaj pod laki ili teški grijeh i rijetko da sam dobila jasan odgovor. Negdje sam čitala da je moguće samozadovoljavanje mišlju pa ne znam ako je to to. Uglavnom koji put mi padnu neke misli koje i nisu bludne pa znaju, ali to je rijetko, izazvati takav osjećaj (možda je to ono što zovu trnci ili leptirići u trbuhu, ne znam). Voljela bih čuti Vaše mišljenje je li to grijeh, osjećaj koji se pojavi nakon takvih misli i je li teški? Hvala Vam na svim odgovorima do sada i oprostite što sam možda bila dosadna. Lijep pozdrav.
Čitateljica
Kada u sklopu svojega moralnoga nauka Crkva podučava i o grješnim mislima, koje nam dolaze protiv naše volje, možemo ih nazvati prije kušnjama nego grijehom. To su takozvane prisilne misli i teško ih je, ali potrebno kontrolirati, o čemu govori Katekizam Katoličke Crkve (KKC) pozivajući nas na čistoću. Tako u broju 2339 ističe: »Čistoća zahtijeva postizavanje gospodstva nad sobom, što je odgoj za ljudsku slobodu. Alternativa je jasna: ili čovjek zapovijeda svojim strastima i postiže mir, ili pušta da ga zarobe i postaje nesretan.« U svijesti da to postizavanje gospodstva nad sobom nije lako navode se sredstva za to: »upoznati sebe, voditi asketski život već prema prilikama u kojima se nalazi, slušati Božje zapovijedi, vježbati se u moralnim krepostima i biti vjeran molitvi« (KKC, br. 2340). Dobro bi bilo i da niste usredotočeni samo na misao kako je to grijeh, nego da budete svjesni i toga da je »gospodstvo nad sobom djelo duga nastojanja«. »Nikad ne možemo reći da smo ga stekli jednom za svagda. Ono pretpostavlja uvijek novu obvezu u svim razdobljima života. Napor koji se traži može u određenim razdobljima biti intenzivniji; tako, na primjer, dok se oblikuje osobnost u djetinjstvu ili mladenaštvu«, pa čistoća poznaje »zakone rasta, koji prolazi kroz stupnjeve obilježene nesavršenošću i vrlo često grijehom«, a mi Vam želimo da postanete čista i krjeposna osoba, što ćete postati izgrađujući se »iz dana u dan brojnim slobodnim opredjeljenjima« i da spoznate, ljubite i činite »moralno dobro u skladu sa stupnjevima rasta« (KKC, br. 2342 i 2343). Nemojte pri tome zaboraviti da je čistoća moralna krjepost, ali i Božji dar, »milost, plod Duha« (KKC, br. 2345), pa u trenutcima kušnje molite da Vam Bog podari milost i svojega Duha kako biste se oduprli kušnji s kojom se borite.
