Dvije nedavne najave ponovno su vratile pozornost na političko predstavljanje hrvatskih državljana koji žive izvan Hrvatske. Prvo je krajem svibnja predsjednik Vlade i HDZ-a Andrej Plenković rekao da je Vlada spremna promijeniti ustavno ograničenje kojim je 2010. broj saborskih mandata za predstavnike »dijaspore« fiksiran na tri. Plenković je iskazao volju za povratak na model političkoga predstavljanja Hrvata izvan RH koji je postojao prije ustavnih promjena 2010. Od 2000. do 2007. hrvatski državljani izvan Hrvatske birali su zastupnike u Saboru prema tzv. nefiksnoj kvoti kojom se broj njihovih zastupnika utvrđivao prema prosječnom broju glasova koji je bio potreban za osvajanje mandata na teritoriju RH. Ovisno o njihovoj izlaznosti na izbore, broj zastupničkih mandata za Hrvate izvan Hrvatske varirao je od šest na izborima 2000., četiri na izborima 2003. do pet na izborima 2007. Plenković je rekao da je sasvim u redu što postoji osam zajamčenih mjesta za predstavnike nacionalnih manjina u Saboru, ali nije dobro što su samo tri zajamčena mjesta za predstavnike Hrvata izvan Hrvatske. Dodao je da je »politička volja SDP-a bila ukloniti fizičku mogućnost glasovanja Hrvata izvan Hrvatske ne bi li se smanjio njihov utjecaj«. Time je upozorio na fizičke i financijske zaprjeke za glasovanje Hrvata izvan Hrvatske koji prema Ustavu mogu glasovati samo u diplomatsko-konzularnim predstavništvima Hrvatske.
Sredinom srpnja objavljena je vijest da će se SDP s koalicijskim partnerima natjecati i u posebnoj (11.) izbornoj jedinici u kojoj zastupnike biraju hrvatski državljani koji žive izvan Hrvatske. SDP se nije natjecao u 11. izbornoj jedinci još od parlamentarnih izbora 2000. kada je imao koalicijsku listu s HSLS-om. Za razliku od SDP-a, njihov izgledni koalicijski partner Možemo! natjecao se u 11. izbornoj jedinici u zadnja dva ciklusa izbora za Sabor. U oba navrata ostali su ispod zakonskoga praga od 5 posto glasova.
Prema podatcima Međunarodnoga instituta za demokraciju i izbornu asistenciju iz 2020. 73 posto država i zavisnih teritorija omogućava neki oblik glasovanja svojih građana koji žive u inozemstvu, što je porast od 16 posto u odnosu na 2007. Ukupno 125 država i zavisnih teritorija omogućava glasovanje na izborima za zakonodavno tijelo, a 88 njih dopušta glasovanje na predsjedničkim izborima. Samo 24 države dopuštaju glasovanje na podnacionalnim izborima (lokalni i regionalni izbori), a 73 države i teritorija omogućavaju glasovanje na referendumima.
Hrvatski državljani koji žive u inozemstvu imaju pravo glasovati na izborima za Sabor, predsjednika Republike i hrvatske zastupnike u Europskom parlamentu te na državnim referendumima. Hrvatska je još 1992. donijela izborni zakon kojim je omogućila biračko pravo hrvatskim državljanima koji žive izvan Hrvatske.
Već 1995. Hrvatska je otišla korak dalje i uvela posebnu izbornu jedinicu za hrvatske državljane izvan Hrvatske u kojoj su mogli birati 12 zastupnika u tadašnjem Zastupničkom domu Sabora. Time je Hrvatska ozakonila posebno političko predstavljanje hrvatskih državljana koji žive izvan Hrvatske.
Nema mnogo država koje imaju zajamčena mjesta u parlamentu za svoje državljane koji žive u inozemstvu. U Europskoj uniji to su Francuska (za donji dom parlamenta), Italija (za oba doma parlamenta), Litva, Portugal, Rumunjska (za oba doma parlamenta) i Hrvatska. Ove je godine i Grčka uvela tri zastupnička mjesta u parlamentu za svoje državljane koji žive u inozemstvu.
Od početka primjene biračkoga prava i posebnoga političkoga predstavljanja izvandomovinskih Hrvata HDZ osvaja premoćnu većinu njihovih glasova. Od 1995. do 2024. HDZ je osvojio 41 od 42 mandata koji su se dijelili u posebnoj izbornoj jedinici za hrvatske državljane u inozemstvu. HDZ-ova dominacija među Hrvatima izvan Hrvatske dovela je do oštrih političkih prijepora o opravdanosti biračkoga prava i posebnoga političkoga predstavljanja hrvatskih državljana izvan Hrvatske. Pozivajući se na zastarjeli argument o poreznoj osnovi biračkoga prava i političkoga predstavljanja, SDP i drugi »lijevi« akteri nastojali su ukinuti biračko pravo i zajamčene mandate za Hrvate izvan Hrvatske. Odnos prema glasovanju hrvatskih državljana izvan Hrvatske bio je jedna od ključnih simboličkih razlika HDZ-a i SDP-a na parlamentarnim izborima 2007.
U sklopu pristupanja Hrvatske Europskoj uniji Sabor je 2010. izglasao ustavne promjene kojima je broj zastupnika Hrvata izvan RH fiksiran na tri i njihovo je glasovanje omogućeno isključivo u diplomatsko-konzularnim predstavništvima. Ustavne promjene bile su rezultat dogovora vladajućega HDZ-a predvođenoga Jadrankom Kosor i opozicijskoga SDP-a predvođenoga Zoranom Milanovićem. Nakon postignutoga dogovora o glasovanju i broju zastupnika Hrvata izvan RH Milanović je rekao da je to rješenje za sljedećih desetak godina.
Postojeći model glasovanja i političkoga predstavljanja Hrvata izvan RH pokazao se nažalost trajnijim od predviđenih desetak godina. Vrlo je izgledno da će i na sljedećim izborima za Sabor hrvatski državljani izvan RH birati samo tri zastupnika i suočavati se s fizičkim i financijskim zaprjekama za glasovanje. Novost je što će i SDP imati listu u 11. izbornoj jedinici, ali teško će se približiti osvajanju barem jednoga mandata. Postojeći model glasovanja i političkoga predstavljanja Hrvata izvan RH »vapije« za promjenom, ali je čvrsto fiksiran za vrijeme političkoga jedinstva HDZ-a i SDP-a o ulasku Hrvatske u EU i odupire se svim zahtjevima za promjenom.
