Abecedarij Gospinih čudesa
U Bolu na Braču Blažena Djevica Marija prisutna je od davnine. Tako je švicarski dominikanac fr. Paul-Bernard Hodel, posjetivši prije petnaest godina samostan sv. Marije Milosne u Bolu, ondje otkrio vrijednu malu knjigu iz 15. stoljeća »Abecedarij Gospinih čudesa«. Riječ je o kasnosrednjovjekovnom rukopisu koji okuplja 350 čudesa Isusove Majke, učinjenih na pomoć ljudima. Autor rukopisa nije poznat, kao ni točno mjesto nastanka, a i njegovo dospijeće u Bol obavijeno je velom tajne. Dominikancu Hodelu, profesoru povijesti na Sveučilištu u Fribourgu, knjižica se učinila toliko zanimljivom da je poželio objaviti latinski tekst, prevesti ga na francuski i komentirati. Rečeno je i učinjeno pa je u vrtu dominikanskoga samostana ua Bolu 2. srpnja predstavljena knjiga »L’ Alphabet des miracles de la Vierge. La collection de Bol« u sklopu ljetnoga festivala 37. bolsko lito.
»Riječ je o uobičajenim zbirkama čudesa Blažene Djevice Marije koja su postojala u ono vrijeme, poglavito jer se tada puno ‘prijetilo’ paklom i vječnom osudom, pa su takve priče imale ulogu utjehe«, rekao je dominikanac fr. Srećko Koralija, koji je tijekom predstavljanja prevodio s francuskoga riječi autora Hodela. »Najveće i najljepše knjige u knjižnici nisu i najvažnije, ili barem nisu one kojima se svakodnevno koristimo. Naprotiv, najvažnije su male knjige, one koje su danas najoštećenije jer su najkorištenije«, rekao je dominikanac Hodel, čiji je govor na promociji s francuskoga preveo fr. Anto Gavrić, a objavili su ga hrvatski dominikanci. »Mala knjiga« danas je sretno restaurirana, a autor je vrlo vjerojatno bio dominikanac.
Fr. Hodel pojasnio je da se radi o zbirci srednjovjekovnih exempla, tj. priča koje se mogu ispripovjediti tijekom propovijedi kako bi se pobudila pozornost slušatelja. Priču je, naime, lakše upamtiti nego teoriju, rekao je fr. Hodel. Pojasnio je da su neka Marijina čuda već bila dobro poznata. »I sva ta čuda govore isto: nemamo se čega bojati u ovom životu niti se čega treba bojati za vječni život ako imamo povjerenja u Mariju – makar i samo malo – bit će dovoljno da ona moli za nas i da nas zagovara u svakoj situaciji, ma tko god mi bili, čak i najveći grješnici«, istaknuo je.
Ispripovjedio je i dva primjera iz knjige. »Neki je mornar neizmjerno štovao Blaženu Djevicu Mariju. Dok je plovio morem, njegov se brod razbio; svi su se utopili, samo se on spasio na jednoj dasci. Ribe su mu izgrizle sve meso na nogama, koje su bile u vodi. Tada se iznad njega pojavi sjajna Zvijezda Mora, Marija, koja reče: ‘Ne boj se, sine moj! Zbog povjerenja koje si imao u mene i u moga sina ne ćeš umrijeti bez ispovijedi!’ On se utješi tim riječima i odjednom daska na kojoj je bio stiže do nekoga otoka gdje su bila braća Reda propovjednika, od kojih je jedan, brat Ivan, sa svojim drugom koji je bio svećenik, bio došao pecati, a budući da mornar nije mogao doći k njima, pozvao ih je moleći za ispovijed svojih grijeha. Ispovjedivši se i primivši odrješenje, u njihovoj se prisutnosti preseli Kristu.«
Druga priča iz »Abecedarija Gospinih čudesa« kaže kako je jednom živio čovjek podložan tjelesnim željama, koji je žudio za sramotnim dobitcima: ipak, usred svojih zlih djela, uvijek bi na koljenima sedam puta pozdravljao Gospu. »Našavši se na umoru, ugleda svoju kuću punu zlih duhova koji su htjeli njegovu dušu i čekali da ga odnesu u pakao, u muke. No kako je zazivao Gospu, ondje se nađe anđeo kojega je poslala Blažena Djevica, noseći knjigu ispisanu zlatnim slovima. Kad to vidješe, demoni se prestrašiše, ali jedan od njih reče da je Krist pravedan i da im ne će nanijeti nepravdu jer je taj čovjek bio njihov. I Gospa bi ondje, protiveći se onima koji su tvrdili da taj čovjek ne bi trebao imati udjela u kraljevstvu njezina Sina jer je Krist pravedan. Gospa reče anđelu da donese knjigu, a oni rekoše: ‘Imamo i mi knjigu!’ I donesoše jednu veliku, ispisanu užasnim slovima. A Gospa reče: ‘Donesite vagu i neka se izvaže!’ Budući da je knjiga demona bila teža, što tada Gospa učini? Sjede na pliticu vage i odmah njihova knjiga postade kao slamka. Budući da su demoni govorili da im se time nanosi nasilje protivno pravu, Gospa reče: ‘Nipošto, više vi govorite protiv pravde: budući da sam ja kraljica neba, mogu sjesti gdje god hoću u kraljevstvu svoga sina.’ Tako se demoni povukoše posve posramljeni; ona im uze njihovu knjigu i dade je svećeniku kako bi ispovjedio svoje grijehe, te čovjek ozdravi.«
Od Zagreba do Pregrade
Prikaz Uznesenja – najveće hrvatsko sakralno platno
Zagrebačka je katedrala posvećena upravo Uznesenju Blažene Djevice Marije, što je ponukalo zagrebačkoga biskupa Aleksandra Alagovića da 1832. barokni oltar zamijeni raskošnom oltarnom palom – prizorom Marijina uznesenja koji nemalo podsjeća na Tizianovu revolucionarnu i prelijepu sliku Uznesenja (tal. Assunta). Na Tizianovu platnu Djevica na oblaku ovjenčanim mnoštvom anđela uzdignutih ruku stremi prema nebu, gdje je očekuje Bog, dok na zemlji apostoli uzdižu ruke prema njoj. Slika austrijskoga slikara bavarskoga podrijetla Josefa Zieglera, koju je biskup Alagović naručio, manje je povezana od Tizianove; zemaljski, srednji i nebeski pojas jasno su odvojeni prazninama, a Mariju dočekuje tročlano prikazano Presveto Trojstvo, pojasnila je povjesničarka umjetnosti, akademkinja Sanja Cvetnić.
Naručena slika ipak se nije svidjela kaptolskim velikodostojnicima te je za idućega biskupa Jurja Haulika 1846. prodana i smještena u crkvi u Pregradi, gdje se i danas nalazi. Na njezinu mjestu danas je vitraj s prizorom Uznesenja Marijina. Priča o slici zanimljiva je kao dokument burnoga 19. stoljeća u kojem je novo zamijenilo staro, ali i nepravde nanesene slici i njezinu autoru popularnim svođenjem najvećega hrvatskoga sakralnoga platna na puku kopiju Tiziana.
Sanja Cvetnić pružila je argumente da je, uz nesumnjiv Tizianov utjecaj, slika mogla imati bliže uzore u temi Uznesenja riješenoj rukom Rubensa i Renija. »Alagovićeva narudžba i Zieglerova slika u hrvatskoj umjetničkoj baštini ostale su kao svjedočanstvo nekoliko zanimljivih pojava: dugoga trajanja Tizianova autoriteta kao argumenta (sve iako ne i stvarnoga određenja ‘prema Tizianu’), kaptolske polemike vezane za stilske mijene u prvim desetljećima 19. stoljeća, duge vezanosti za druge barokne modele u sakralnom slikarstvu te neobičnoga ‘trajanja’ spomena na sve to, ponovno u zagrebačkoj katedrali, odnosno memorije na biskupa Alagovića u narudžbi Pavlekove kopije prema Zieglerovoj slici u posljednjoj četvrtini 20. stoljeća«, zaključila je Sanja Cvetnić.
Marijanska ranokršćanska svetišta u Jeruzalemu
Marijina blizina i pobožnost prema Majci odrazila se i u svetištima u Svetoj Zemlji. Tri su značajna marijanska svetišta u Jeruzalemu. O njima je krajem travnja na Danima duhovne baštine marijanskih svetišta u Sinju govorio Ron Peled, direktor muzeja u izraelskom gradu Ramli i gradskoga odjela za turizam, iskusan licencirani turistički vodič i doktorand na Sveučilištu u Haifi. Svojim je izlaganjem otvorio čudesan svijet ranokršćanskih marijanskih svetišta u Izraelu, govoreći o njihovim lokacijama, tradiciji, vjerskom i duhovnom značenju, utjecaju u oblikovanju kršćanske memorije i doprinosu razvoju štovanja Marije u Jeruzalemu. Dva svetišta potječu iz petoga, a treće iz šestoga stoljeća.
Crkva groba Blažene Djevice Marije izvorno je izgrađena između 450. i 460. poslije Krista, a obnovljena je u 12. stoljeću, u križarskom periodu, te je i danas u uporabi, istaknuo je Peled. Za razliku od nje, nova Bogorodičina crkva isprva je izgrađena između 455. i 460., a nakon opsade Perzijanaca 614. zahvatilo ju je propadanje. Iz ostataka se jasno raspoznaje njezin nekoć dostojanstven izgled bizantskih bazilika. Slična je sudbina i Bogorodičine crkve u Kathismi koja je izgrađena oko 531., a danas su od nje vidljivi tek osmerokutni temelji. Njezina drevna ljepota ipak je očuvana u raznobojnim bizantskim podnim mozaicima. Crkva groba Blažene Djevice Marije, koja se naziva i crkvom Uznesenja, izgrađena je u Cedronskoj dolini, tj. na Maslinskom brdu. Danas je stjecište mnogih hodočasnika te je ekumensko mjesto. Nosi snažan pečat istočnoga kršćanstva uobličen u po jedan oltar sirske, grčke pravoslavne i armenske crkve. Jednostavna je, a pročelje iz križarskoga razdoblja ukrašeno je blago zašiljenim lukom. Ulazeći, hodočasnici silaze u podzemnu kriptu, paleći svijeće po stubama. Svakog 12. kolovoza pravoslavni vjernici u procesiji nose kip Marijina usnuća, prema vjerovanju da je nakon smrti u snu Marija treći dan uskrsnula. Ron Peled istaknuo je da postoji muslimanska molitvena niša u crkvi groba Blažene Djevice Marije, što pokazuje da Mariju na određen način štuju i muslimani.
