U glagoljaškoj župi Blažene Djevice Marije, čiji je prvi spomen iz 1448., župna se crkva istoga imena nalazi u središtu mjesta. Izgrađena je na mjesnom groblju s odijeljenim masivnim zvonikom biforalnoga završetka. U vrijeme gradnje crkva je bila bez apside, četvrtasta tlocrta s povišenim svetištem. Preuređivana je i obnavljana 1536. i 1635., a apsida i dvije bočne kapele dozidane su joj 1757. U novije vrijeme obnavljana je 1954. i 2008. Posvetio ju je biskup Antonio Peteanij 1831. godine. Nakon ukinuća Pulske biskupije 1828. on je imenovan prvim biskupom nove Porečke i Pulske biskupije, koja je osnovana 9. svibnja 1830. Za zasluge u biskupiji u porečkoj katedrali (Eufrazijevoj bazilici) postavljeno mu je poprsje, koje je blagoslovio biskup Juraj Dobrila 16. prosinca 1864.
Današnja je župna crkva jednobrodna s dvjema kapelama, dvama pokrajnjim i glavnim oltarom te sakristijom. Na pokrajnjem je oltaru kip sv. Antuna Padovanskoga s Djetetom, a na drugom se oltaru nalazilo Presveto Trojstvo, na čijem se mjestu u božićno vrijeme postavljaju jaslice. Na glavnom oltaru, koji je postavljen na začelni zid suženoga i trijumfalnim lukom odijeljenoga svetišta, nalazi se svetohranište i kip Blažene Djevice Marije u otvorenoj niši. Kod ulaza je pjevalište, a u crkvi je kamena krstionica, dvije škropionice i reljefna gotička kamena kustodija s prikazom dvaju anđela iz 1425. U župnom se arhivu čuva prijepis Rakaljskoga urbara iz 1448., u vrijeme osnivanja župe. Na groblju je pokopan Rakljanin Mijo Mirković (1898. – 1963.), koji je pod pseudonimom Mate Balota spjevao i nekoliko sakralnih pjesama.
Današnji je Rakalj nastao 1342. kada se odijelio od Staroga Raklja i bio je dio Pazinske grofovije. Od 1535. do propasti Venecije bio je pod vlašću Mlečana, koji su na to područje naseljavali hrvatske, albanske i grčke obitelji, izbjeglice iz krajeva turske okupacije.
