Aktualni problemi sa štetnim otpadom i smećem upozoravaju na neučinkovitost državnih institucija i tijela političke vlasti, koja može biti posljedica neznanja ili propusta ili možda čak i namjere. Neznanje ili propust mogu se okarakterizirati kao blaži oblici krivnje. Na površan pogled takvo bi se ponašanje moglo opisati kao indolentnost. Međutim, kako nedostaju pravodobne konkretne akcije, odgađanje bi se moglo shvaćati kao namjerno, označavajući to kao korupciju, i to na višim razinama političkih vlasti.
Povijest liberalizacije uvoza smeća u Hrvatsku dokazuje da uvoz smeća i štetnoga otpada u Hrvatsku nije samo grijeh propusta, nego je dio sračunate politike povezane s korupcijom. Dakle izmjenama zakona kojim se otvara liberalizacija prometa i uvoza otpada i smeća u Hrvatsku i u Hrvatskoj počinjen je »grijeh struktura vlasti« (već zaboravljena povijesna sintagma potekla iz Crkve).
Zato podsjećamo da se obećane gospodarske, moralne, duhovne i kulturne obnove ne ostvaruju. Mediji su i dalje puni »uspjeha« »sposobnih« menadžera. Brojni političari i menadžeri nastoje svojim izgledom i osobnim imidžom ostaviti dojam sposobnosti i budnosti. Sve to potkrepljuju svojim optimističkim izjavama, duhovitim sloganima, a posebice svojom političkom prošlošću. Svaka sumnja u njihovu nama ponuđenu osobnost odmah se obilježava napadom na državu koju oni spašavaju.
Nažalost, istodobno, stvarno stanje u rješavanju problema (ekologija, zdravstvo, socijalna skrb, školstvo i dr.) dovodi građane u sumnju i budi nepovjerenje.
Zato građani imaju pravo pitati odakle potječe bogatstvo pojedinaca. Sigurno nije nastalo tijekom Domovinskoga rata niti je rezultat njihove posebne sposobnosti. Pokazivana obijest, bahatost i potreba za javnim pokazivanjem vlastitih osobnih uspjeha nema granica, a očito je da nemaju ni straha da će ih netko pitati kako su sve to stekli.
Logika i zdrav razum govori da se ne mogu općenito stjecati golema bogatstva pojedinaca bez golemoga povećanja ukupnoga nacionalnoga dohotka. Vjerojatno iza svega stoji korupcija, a to vrijedi i za slučaj s otpadom. Istodobno građanima se nudi prihvaćanje vlastite krivnje za vlastito stanje »jer nisu dovoljno odgovorni ni poduzetni, a ni budni«.
Sve to što se sada događa sa smećem zapravo je posljedica »političke volje« vladajućih struktura, koje svojim raznim strategijama i reformama, stalnim i prigodnim promjenama zakona i propisa nude nove nade, a zanemaruje se pritom da neki problemi, kao danas aktualni opasni otpad i njegove moguće štetne posljedice, nisu posljedica nedostatka propisa, nego su posljedica nedostatka poštovanja zakonskih propisa. Dakle iza tih propusta stoje konkretni ljudi s punim imenima i prezimenima. Ime je sve, »Nomen est omen« – tako kaže stara latinska uzrečica.
Zakonodavna politika, razne strategije razvitka, projekti i gospodarski programi svakom se pojavom neke krize ili smjenom vlasti mijenjaju, ali nažalost ostaju isti ljudi.
Takvo stanje deprimirajuće djeluje na građane, koji postaju skeptični za svoju budućnost, posebice glede zdravlja, osobito zdravlja djece. Mladi se sve teže odvažuju na sklapanje braka i rađanje djece. Natalitet pada, a poslodavci i demografi prijete uvozom jeftinije radne snage. Opći je dojam da ne postoji stvarna politička volja za stvarni boljitak prosječnoga građanina, maloga čovjeka.
Zato valja objasniti kako se određuje ta uopćena »politička volja« i kako se ostvaruje, odnosno ne ostvaruje. Odgovornost za kriminal sporo se procesuira, dolazi do zastara, pa i do zaborava u javnosti. Obećavana prihvaćanja stručnosti i znanja se ne primjenjuju.
Mijenjaju se ili miješaju nadležnosti pojedinih institucija na način da se dio nekih poslova stavlja u različite resore, što dovodi do miješanja kompetencija i nejasnih mjerodavnosti. Zato se često ne zna tko je odgovoran za brojne propuste i nedorečenosti u rješavanju aktualnih problema, što najbolje potvrđuju današnja neprihvaćanja odgovornosti za nekontrolirani uvoz i distribuciju smeća.
Očito je da demokracija kod nas u Hrvatskoj još nije sazrela. Nikoga se ne kažnjava. Takvo stanje trajat će sve dok ne bude stvarne političke i kaznene odgovornosti za sve bez obzira na trenutačni položaj u politici ili u strukturama vlasti. Dokle god političari ne budu jednaki glede prava sa svojim građanima, ne će biti ni njihove stvarne skrbi za opće dobro većine.
