Za većinu prava iz socijalne skrbi i mirovinskoga osiguranja treba podnijeti poseban formalni zahtjev. To vrijedi za većinu ostalih prava u kojima neko javnopravno tijelo ili ustanova donosi rješenja o pravima, obvezama ili pravnim interesima određene fizičke osobe, to jest neposredno primjenjuje zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje neko upravno područje. Temeljni zakonski propis koji se primjenjuje na način postupanja, posebno glede podnošenja zahtjeva, rokova i pravnih lijekova, jest Zakon o općem upravnom postupku (NN br. 47/09 i 110/21 – skraćeno ZOUP). Samo iznimno dopušta se odstupanje od pravila upravnoga postupka, i to samo ako je to propisano nekim drugim posebnim zakonom.
Pisanja u dnevnom tisku, ali i u drugim medijima upućuju na sumnju da neka javnopravna tijela i ustanove odbijaju primati zahtjeve za inkluzivni dodatak, navodno pod sugestijama primljenih »odozgo«, a sve zbog činjenice da je administracija pretrpana, ali i da trenutačno nema dovoljno novca za isplatu eventualno ostvarenih prava. Takve »glasine« ne treba prihvaćati kao istinite, iako su mogući pojedinačni slučajevi. Zato valja objasniti što o tome propisuje spomenuti ZOUP te tako uputiti manje upućene stranke u njihova prava.
U ZOUP-u u glavi I. Opće odredbe nad člankom 7. stoji naslov »Pomoć neukoj stranci«, ispod kojega se propisuje: »Kad ovlaštena službena osoba tijekom postupka sazna ili ocijeni da stranka ima osnovu za ostvarenje nekog prava, upozorit će je na to, kao i na posljedice njezinih radnji ili propuštanja u postupku, a brinut će se i da neznanje odnosno neukost stranke i drugih osoba koje sudjeluju u postupku ne budu na štetu prava koja im po zakonu pripadaju.
Dakle ta načelna odredba obvezuje svaku službenu osobu (referenta) da od svakoga građanina u izražavanju volje za ostvarivanjem nekoga prava primi i svaki neformalni zahtjev, pa i usmeni u zapisnik.
Na taj se način maksimalno zaštićuju prava svake stranke, posebno ako je početak korištenja nekoga budućega prava moguć za neko razdoblje i unatrag, a vezan je uz nadnevak podnošenja zahtjeva.
Na temelju takve obvezujuće načelne odredbe nepobitan je zaključak da je svaka ovlaštena službena osoba obvezna primiti i potvrditi primitak svakoga podneska koji je svojevrstan zahtjev za određeno pravo, primjerice zahtjev za inkluzivni dodatak ili zahtjev za osobnoga asistenta. Referent koji kao službena osoba ne poštuje tu zakonsku odredbu čini kazneno djelo.
Važno je još znati da se zahtjevi mogu podnositi neposredno javnomu tijelu, u ovom slučaju Zavodu za socijalni rad, ali i poštom (preporučeno), elektroničkom poštom ili usmeno izjaviti u zapisnik. Dakle, nije propisan obvezatan formular.
Ako zahtjev ima neke nedostatke ili je nerazumljiv, ili nepotpun, službena osoba ne može takav zahtjev odbiti ni odbaciti, nego mora donijeti poseban pisani zaključak kojim upozorava na nedostatke te odrediti rok u kojem se određeni nedostatci moraju otkloniti. Tek ako se do isteka određenoga roka nedostatci ne uklone, službena osoba posebnim rješenjem odbacuje zahtjev. Ipak ne mora biti sve gotovo jer i protiv takvoga rješenja građanin kao stranka u postupku ima pravo podnijeti žalbu.
Rok za podnošenje žalbe iznosi 15 dana od dana dostave rješenja. Drugostupanjsko tijelo rješenje o žalbi mora donijeti i dostaviti stranci najkasnije 60 dana od dana predaje uredne žalbe. Ako je žalba odbijena ili zahtjev nije u potpunosti riješen, može se pokrenuti upravni spor. Za pokretanje upravnoga spora rok za podnošenje tužbe je 30 dana od dana primitka drugostupanjskoga rješenja.
