Štinjan se nalazi u zaleđu pulske luke na cesti od Fažane za Pulu. Područje bogato pretpovijesnim (Kašćuni, Kaštelir, Štinjan i Špeh) i antičkim ostatcima (toponim mjesta nastao je iz imena rimskoga veleposjednika) bilo je devastirano izgradnjom obrambenih sustava, kada je Austrija gradila najveću ratnu luku za potrebe austrijske Mornarice.
I ondje su se kršćanske zajednice formirale prije Milanskoga edikta. Iz toga se razdoblja na predjelu Sv. Mohor od Štinjana prema Velomu vrhu nalaze ostatci trobrodne bazilike 14 x 7 m s dvjema polukružnim apsidama, koja je građena od materijala rimskih vila.
Župna crkva sv. Margarete (lokalno sv. Margarita) izgrađena je g. 1630. na mjestu starije crkvice s grobljem, od koje je ostao pod i tri groba iz 17. st. U njoj se nalazi i dio pluteja iz 6. st., koji je bio u nekoj bizantskoj crkvi s područja pulskoga zaljeva. Crkva je jednobrodna s trostranim svetištem, sakristijom i prigrađenim pročelnim zvonikom od 20 m s dvama zvonima. Zvonik i crkva obnovljeni su 1935. nakon udara groma. Današnji je uređeni izgled crkve od 1997. Uz glavni mramornokameni oltar s pokrajnjim kipovima sv. Ćirila i Metoda i središnjom palom Gospe s Djetetom, sv. Margaretom i jednim biskupom u crkvi su još dva oltara. Jedan je zidani oltar Gospe Lurdske iz 1936., a drugi sv. Antuna Padovanskoga s kipom. Crkva ima pjevalište, sliku bl. Miroslava Bulešića i Milosrdnoga Isusa. U vanjskom ograđenom dijelu s maslinama postavljen je kameni oltar i škropionica za mise na otvorenom. Župa u Štinjanu je iz 1701.
Prvi je spomen štinjanskoga feuda iz 1197. Mlečani su područjem zagospodarili 1243., gotovo 100 godina prije nego u Puli. Oni su na to područje od 1409. naseljavali prebjege iz Bosne, a od 1590. i Morlake (starosjedioci mletačke Dalmacije, potomci balkanskih pastira).
Mise su nedjeljom u 9.30, a radnim danima u 18 sati. Blagdan je 20. srpnja.
