Obitelj ostaje u zajedništvu sve dok svaki njezin član priznaje vrijednost obiteljskih veza samih po sebi i kada se odnos ne dovodi u pitanje ako se pojavi nesporazum. Kada se nerazumijevanje pojavi, bolje je zastati, prepoznati nesporazum kao zaprjeku i promisliti o zajedničkom putu kojim bi se zaprjeka mogla zaobići, potiču iz »Obitelj i medija«. »Kada sukobu pristupamo na taj način, cilj se mijenja – više se ne radi o tome tko će pobijediti u raspravi, nego o tome kako zaštititi odnos«, pojašnjavaju.
Na sličnom tragu iz »Obitelji i medija« potiču i da se – nakon što se pojave određene trzavice – pokaže spremnost prihvatiti ispriku onoga koji je možda u nečemu pretjerao.
»Kada netko pronađe hrabrost priznati svoju pogrješku, ponižavanje te osobe uskraćivanjem oprosta samo produbljuje ranu. Prihvaćanje isprike znak je emocionalne zrelosti«, dodaju te potiču da se o oprostu promišlja ne samo kao moralnoj gesti, nego i obliku zajedničkoga zacjeljivanja rana.
Posebno je to važno, napominju iz »Obitelji i medija«, kada se supružnici posvade pred djecom. »Nesuglasice između supružnika su normalne. Zapravo, lažni mir često je gori od iskrena razgovora. Suočavanje s problemom potrebno je, čak i korisno«, napominju iz »Obitelji i medija« te podsjećaju i da je papa Franjo u svoje vrijeme poticao supružnike da, kada do napetosti dođe, svoje sporove pokušavaju riješiti bez prisutnosti djece u tom trenutku. »Ali ako se svađe ipak dogode pred djecom, važno je da se pred njima i pomire«, dodaju i pojašnjavaju: »Djeca primjećuju mnogo više nego što mislimo. Kada vide svoje roditelje kako se ispričavaju i mire, uče nešto što je neprocjenjivo: odnosi mogu prolaziti kroz teške trenutke, ali odnosi koji su narušeni mogu se ipak obnoviti.«
s djecom imalo je jedno dijete, 37,6 posto dvoje, a samo 12,2 posto troje.
