Nedavni štrajk vozača i tramvaja, uključujući i radnike Čistoće, potaknuli su potrebu usporedbe s drugim zanimanjima i radnim mjestima glede uvjeta rada i određenih beneficija, posebice prava na povećani (beneficirani) mirovinski staž i prava na smanjivanje starosnih granica kao uvjeta za starosnu mirovinu. Zato valja poći od zakonskih propisa.
Zakon o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, br. 96/25), kao i svi prethodni zakoni donošeni i mijenjani od 1. siječnja 1999., priznaju pravo na povećani mirovinski staž pod određenim uvjetima. Zakon u članku 28. st. 1. toč. 2. propisuje da se povećani mirovinski staž priznaje kao staž osiguranja za ispunjavanje uvjeta za mirovinu.
Uvjeti za priznavanje prava na povećani mirovinski staž propisani su preko više zakonskih propisa, koji se odnose na djelatne vojne osobe, policiju, vatrogasce, djelatnike razminiranja, carine i pomorstva. Zakon o stažu osiguranja s povećanim trajanjem odnosi se na aktualni štrajk vozača tramvaja i autobusa u ZET-u, koji je sada »štrajk u mirovanju« jer se čeka odluka Vrhovnoga suda RH.
Kako je u ovom slučaju temeljni povod štrajku nezadovoljstvo plaćama, pokušat ćemo objasniti položaj zaposlenih vozača i uvjete njihova rada, s pripadajućim im pravima, u skladu sa zakonskim propisima, posebno glede prava na povećani mirovinski staž i prava na smanjenje starosne granice kao uvjeta za starosnu mirovinu. Citirat ćemo zakonske propise s navođenjem Narodnih novina, kako bi svatko tko čita mogao provjeriti istinitost i sam donijeti zaključak, posebice s gledišta moralne opravdanosti štrajka. Ne ćemo ulaziti u usporedbe visina plaća jer to je već navijački urađeno u ostalim medijima. Ipak treba reći da su neke usporedbe plaća sa sličnim zanimanjima u inozemstvu imale svrhu zbunjivanja jer su se preskakale usporedbe unutar naše domovine.
Zato ćemo prije svega navesti prava vozača tramvaja i autobusa, koja nemaju takva zanimanja u inozemstvu, posebice ne u Europi, a to su beneficirani staž i smanjivanje starosne granice. U Hrvatskoj su uvjeti i način priznavanja povećanoga mirovinskoga staža propisani posebnim Zakonom o stažu osiguranja s povećanim trajanjem (Narodne novine, br. 115/18 i 34/21).
Prema tom zakonu vozači tramvaja i autobusa u gradskom prometu imaju pravo na povećani staž jer se ta radna mjesta smatraju kao osobito teška i za zdravlje štetna (čl. 16. st. 1 toč. 2). Na tim se radnim mjestima svakih 12 mjeseci provedenih na radu računa kao 14 mjeseci staža. Dodatna je povlastica snižavanje starosne granice kao uvjeta za starosnu mirovinu, i to tako da se za svakih šest godina provedenih na radu vozača tramvaja ili autobusa u gradskom prometu smanjuje starosna granica za jednu godinu.
Dakle, ako netko radi kao vozač tramvaja punih 30 godina, primjerice od dvadesete do pedesete godine, njegov mirovinski staž za priznavanje prava na starosnu mirovinu ne će biti 30 nego 35 godina. Uz dodatno smanjenje starosne granice za pet godina, takav zaposlenik ispunjavat će uvjete za starosnu mirovinu punih pet godina ranije.
Ako se tomu pridoda i mogućnost da se takav umirovljenik, relativno mlad, ponovno zaposli, njegov životni standard bit će znatno bolji u odnosu na druge umirovljenike. Ako bude u zaposlenju duže od jedne godine, a vjerojatno će biti i znatno duže, imat će i pravo na ponovno određivanje starosne mirovine.
Valja upozoriti na još jedan problem o kojem se ne govori, a to je mogućnost da poslodavac ima pravo poticanja postupka na utvrđivanje odnosno ukidanje prava na povećanja staža zbog promijenjenih uvjeta rada (članak 25. Zakona), a time bi smanjio i svoje izdatke za obvezni povećani doprinos za beneficirani staž. Mogao bi se pozvati na to da su današnji uvjeti vožnje tramvaja i autobusa u gradskom prometu znatno povoljniji od uvjeta koji su postojali prije tridesetak i više godina, kada se tramvaji i autobusi u gradskom prometu nisu grijali na današnji način ni automatski otvarala vrata.
Problem bi se mogao pojaviti i u usporedbi s vozačima hitne pomoći (koji nemaju beneficirani staž, a ni veće plaće) pa bi se i na tom području moglo prosuđivati opravdanost zahtjeva sindikata ZET-a i Čistoće.
Pouka sindikatima: tjerajući zeca, istjerujete vuka.
