Aktivna vjernica župe sv. Josipa na zadarskoj Plovaniji Antonija Dražević godinama je tražila svojega svetca. Našla ga je u sv. Josipu. Danas je voditeljica molitvenoga vjenčića Prečistoga Srca Josipova. Ranije je završila mali tečaj kršćanstva »Kursiljo« koji joj je, kako sama svjedoči, obogatio život i po kojem je produbila vjeru.
Antonija je rođena 7. listopada – na blagdan Kraljice Svete Krunice – 1966. godine u Novoj Gradiški. »Moji pokojni roditelji tata Josip Medved, rodom iz Hrvatskoga Blagaja, i mama Mirjana, djevojački Tencer, domaćica iz Nove Gradiške, u prvom su me mjesecu mojega života krstili u crkvi Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije u Novoj Gradiški«, pripovijeda sugovornica. »Tata je bio osoba s invaliditetom pa se najprije zbog oporavka, a onda zbog ljubavi prema moru, poželio preseliti na Jadran. U prosincu 1966. godine preselili smo se u Zadar, gdje smo započeli naš novi život. Živjeli smo u Arbanasima, u blizini crkve Gospe Loretske. Upravo je Gospa Loretska ostala utkana u naš sakramentalni život. Moji su se ondje vjenčali, moja mlađa sestra Josipa i ja tamo smo pohađale vjeronauk i primile sakrament prve pričesti, a naš mlađi brat Hrvoje ondje je kršten«, dodala je vjernica Dražević.
Nakon dvanaest godina u Arbanasima obitelj se preselila u župu Srca Isusova na Voštarnici, gdje je Antonija primila sakrament potvrde. Na Voštarnici se i vjenčala 1985. godine. Suprug Draženko Dražević je 1962. godište i u Zadru je proveo čitav život. Dio župe sv. Josipa na Plovaniji Antonija Dražević postala je nakon vjenčanja.
Radila je kao trgovkinja u »Zadranki« sve do Domovinskoga rata, a nakon toga počela je raditi zajedno sa suprugom u obiteljskom obrtu. »Sa svojim suprugom mogla sam kročiti kroz život bez problema. Po naravi je veseljak, lijepo pjeva, ugodna je osoba, a s njim nema osjećaja napuštenosti. I on je vjernik pa se u svemu razumijemo«, svjedoči vjernica Dražević. U braku su im se rodila tri sina: Kristijan, Tomislav i Anđel. Dva su se sina već oženila, zasnovala su obitelji pa su Draževići ponosni djed i baka triju unuka i jedne unučice. Najmlađega sina Anđela, govori vjernica Antonija Dražević uz osmijeh, tek treba oženiti. »Svoje smo sinove odgajali vjernički. I danas prije obiteljskoga ručka redovito zajedno molimo.«
Iako je vjernica od djetinjstva, sugovornica je opisala i trenutak u kojem joj se dogodilo istinsko obraćenje. »Najteži trenutak mojega života bio je gubitak moje majke u njezinoj 57. godini. Utjehu i snagu našla sam u vjeri. Tada je došlo do mojega obraćenja jer sam postala svjesna da ne mogu sama, nego da dalje mogu samo s Isusom. Od tada sam redovito krenula na mise, kao i na duhovne obnove. Godine 2014. na poziv našega tadašnjega župnika Šime Perića završila sam mali tečaj kršćanstva Kursiljo. Moj se život promijenio i duhovno obogatio.«
U tom se razdoblju javila i želja da pronađe »svojega svetca«. »Trajalo je to nekoliko godina. Želja je rasla, svetac je tiho i poslušno čekao, a ja ga nisam prepoznavala. Na moj rođendan 7. listopada 2021. dobila sam knjigu ‘Posveta svetom Josipu’. U prosincu te godine umro je moj otac Josip. Osjetila sam tugu i napuštenost. U toj sam tuzi 1. siječnja 2022. počela s posvetom svetomu Josipu. Spoznala sam da me je sv. Josip odavno čekao i na mojem primjeru pokazao zašto je on ogledalo strpljivosti. Kroz tu sam posvetu pronašla duhovnoga oca kojemu sam se obraćala u svakoj prilici i tražila njegov zagovor«, svjedoči vjernica Dražević.
No tada je započela i »josipovska avantura«. »Kada sam sudjelovala u tridesetodnevnoj pobožnosti Marijinu zaručniku, dobila sam spontano poziv iz Nacionalnoga svetišta sv. Josipa u Karlovcu da osnujem molitveni vjenčić.
Za mene je to bila nemoguća misija. Odbila sam se priključiti. No u jednom sam trenutku molitve zastala i u sebi začula: ‘Josipe poslušni.’ Tada sam obećala da ne ću odbijati poslušnost koja dolazi od Boga.«
U župi sv. Josipa u Plovaniji danas je aktivno osam vjenčića. »Svake srijede imamo pobožnost sv. Josipu. S našim moliteljima komuniciramo preko Whatsapp-grupe. Šaljemo obavijesti iz svetišta, organiziramo hodočašća i susrete vjenčića… Sve to radimo u dogovoru s našim župnikom i duhovnikom svih osam vjenčića Martinom Jadreškom, koji je prije dvije godine uveo veliku devetnicu u čast sv. Josipu. Na taj se način pripremamo za našu župnu svetkovinu 19. ožujka«, opisuje vjernica Dražević i zaključuje: »Hvaljen Isus, Marija i sv. Josip! Na tom pozdravu nadahnjuje se moja vjera i pratnja sv. Obitelji kroz moje odrastanje i život.«
