APOSTOLSKA POBUDNICA PAPE FRANJE »CHRISTUS VIVIT – KRIST ŽIVI« Poziv na Kristovu vječnu mladost

Papa najprije podsjeća da je Isus bio konkretna mlada osoba… »Ti aspekti Isusova života mogu biti nadahnuće za mladu osobu koja raste i pripravlja se izvršiti svoje poslanje. (…) S druge strane Isus je uskrsnuo i želi da budemo dionici novine njegova uskrsnuća. On je mladost ostarjela svijeta…«

»Krist živi. On je naša nada i najljepša mladost ovoga svijeta. Sve što on dotakne postaje mlado, postaje novo, ispunja se životom. Stoga su prve riječi koje želim uputiti svakomu mladomu kršćaninu: On živi i želi da ti budeš živ!« Tim znakovitim riječima započinje poslijesinodska pobudnica pape Franje »Christus vivit – Krist živi«. Pobudnica je plod XV. općega zasjedanja Biskupske sinode (od 3. do 28. listopada 2018.) na temu »Mladi, vjera i razlučivanje poziva«, a nosi nadnevak ovogodišnje svetkovine Navještenja Gospodnjega, 25. ožujka. Na taj ju je dan papa Franjo potpisao u talijanskom marijanskom svetištu Loretu.

»Svim mladim kršćanima sa srcem pišem ovu pobudnicu«, kaže Papa u uvodu. Kad kaže svima, onda to znači: »On je u tebi, on je s tobom i nikada ne odlazi. Koliko god se ti možda udaljio, pokraj tebe je Uskrsnuli koji te poziva i čeka kako biste ponovno započeli. Kad se osjećaš starim zbog žalosti, srdžba, strahova ili neuspjeha, on će biti tu da ti vrati snagu i nadu.«

»Trčite brže od sporih i bojažljivih«

O duhu cijeloga dokumenta svjedoče njegove završne rečenice. Dokument, naime, nema klasičnoga zaključka. Umjesto njega stoji: »Dragi mladi, bit ću sretan videći vas da trčite brže od sporih i bojažljivih. Trčite ‘privučeni onim toliko ljubljenim Licem kojemu se klanjamo u euharistiji te ga prepoznajemo u tijelu brata koji trpi. Neka vas u toj trci prema naprijed potiče Duh Sveti. Crkva ima potrebu za vašim zanosom, za vašim intuicijama, za vašom vjerom. To nam treba! A kad stignete ondje gdje mi još nismo prispjeli, imajte strpljenja pričekati nas.« Već u dodatku naslovu stoji da je pobudnica upućena »mladima i svemu narodu Božjemu«. U uvodu Papa još kaže da je dokument namijenjen s jedne strane mladima, »da rastu u svetosti i u zauzimanju za vlastiti poziv«, a s druge strane čitavoj Crkvi, »pastirima i vjernicima«, kako bi »promišljanje o mladima i za mlade pozvalo i potaknulo sve nas«.

»Ako si izgubio unutarnju krjepost, snove, oduševljenje, nadu i velikodušnost, predstavlja ti se Isus kao što se predstavio pred mrtvim udovičinim sinom i potiče sa svom svojom snagom uskrsnuloga Gospodina: ‘Mladiću, tebi kažem, ustani!’«

Prvo poglavlje pobudnice – od ukupno njih devet – sadrži kratak biblijski pregled u kojem Sveti Otac već daje neke naglaske koji će se provlačiti kroz čitav dokument. »U vremenu kad su mladi bili malo važni neki tekstovi govore da Bog gleda drugačijim očima.« Tom tvrdnjom Sveti Otac uvodi u analizu Staroga zavjeta. O tim »drugačijim Božjim očima« svjedoče Josip Egipatski i sudac Gideon, potom velike kraljevske figure Šaul, David i Salomon (svi su mladi počeli svoje poslanje) te prorok Jeremija koji je također mlad primio Božji poziv. U mladoj djevojci Ruti Sveti je Otac pronašao »primjer velikodušnosti jer je ostala sa svekrvom zapalom u navolju te je također pokazala smionost za ići naprijed u životu«.

Obilježje mladih: sanjati velike stvari
Nešto su duža Papina razmišljanja o izabranim novozavjetnim tekstovima koji tematiziraju mladost. Tako Sveti Otac glasovitu prispodobu o milosrdnom otcu promatra iz perspektive dvojice mladića, mlađega i starijega brata. Prvi je najprije sanjao na temelju iluzija, potom je posrnuo, dotaknuo dno, ali je ipak »bio kadar promisliti kako bi započeo ponovno te je odlučio ustati«. »Tipično je za mlado srce da bude spremno na promjenu, da bude kadro ponovno ustati i dopustiti da ga život uči. Kako ne pratiti sina na tom novom pothvatu?« kaže Papa. Drugi pak mladić, stariji sin, »već ima staro srce te dopušta da ga zaposjednu pohlepa, sebičnost i zavist«, piše Papa.
Na istom tragu, na temelju nekoliko tekstova sv. Pavla o kršćanskoj novini i o odbacivanju staroga čovjeka, papa Franjo zaključuje: »To znači da je prava mladost u tome da se ima srce koje je kadro ljubiti. Nasuprot tomu, duša stari od svega što nas dijeli od drugih.« Jasnu Isusovu stajalištu prema »malenima« Sveti Otac nadodaje Pavlov poticaj Timoteju da s »mladićima« postupa kao s »braćom« (1 Tim 5, 1) te opomenu roditeljima da »ne ogorčuju svoje djece da ne klonu duhom«. »Mlada osoba ne može biti obeshrabrena, njezino je obilježje sanjati velike stvari, tražiti široke obzore, usuditi se više, imati želju osvojiti svijet, znati prihvatiti zahtjevne ponude te željeti dati najbolje od sebe da bi se izgradilo nešto bolje. Stoga ustrajem s mladima da ne dopuste da im se ukrade nada te svakomu ponavljam: ‘Nitko neka ne prezire tvoje mladosti’ (1 Tim 4, 12).«
»Nije dobro zapasti u kult mladosti«

Poznato je koliko je papi Franjo stalo do odnosa mladih i starih, do međugeneracijskoga susreta i dijaloga. Tomu će posvetiti čitavo jedno poglavlje pobudnice (šesto). No već u prvom poglavlju prenosi apostolovu opomenu mladićima: »Podložite se starješinama!« – »Biblija poziva da se ima duboko poštovanje prema starcima jer posjeduju baštinu iskustva, doživjeli su uspjehe i neuspjehe, radosti i velike životne boli, nade i razočaranja te u tišini svojega srca čuvaju tolike priče koje nam mogu pomoći da ne pogriješimo i da nas ne zavaraju prividi. (…) Nije dobro zapasti u kult mladosti ili u mladenačko držanje koje prezire druge zbog njihovih godina ili zato što su iz nekoga drugoga vremena«, kaže papa Franjo.

Iz izvještaja evanđelista o Isusovu susretu s bogatim čovjekom (kod Marka) odnosno mladićem (kod Mateja) Papa iščitava dvije poruke. Izjavu: »Sve sam to (Božje zapovijedi) čuvao od svoje mladosti« komentira riječima: »Ne treba se kajati što se mladost potrošila na dobrotu, otvarajući srce Gospodinu, živeći drugačije (od drugih). Ništa od toga ne oduzima mladost, nego je jača i obnavlja.« A mladićevu nespremnost da se odlijepi od svojega bogatstva Papa lakonski ocjenjuje: »Odrekao se svoje mladosti.« Posljednji tekst koji Sveti Otac komentira jest Isusova prispodoba o mudrim i ludim djevicama. »Uistinu, mladost se može provesti rastreseno, lebdeći po površini života, uspavano, bez sposobnosti da se njeguju duboki odnosi i da se uđe u srce života. Na taj se način pripravlja siromašna budućnost, bez supstancije. A mladost se može potrošiti i njegujući lijepe i velike stvari te se tako pripravlja budućnost puna života i unutarnjega bogatstva«, poručio je Papa. U svakom slučaju: »Ako si izgubio unutarnju krjepost, snove, oduševljenje, nadu i velikodušnost, predstavlja ti se Isus kao što se predstavio pred mrtvim udovičinim sinom i potiče sa svom svojom snagom uskrsnuloga Gospodina: ‘Mladiću, tebi kažem, ustani!’«

Crkva je mlada »kad je ono što jest«

»Krist je uvijek mlad«, naslov je drugoga poglavlja koji je parafraza naslova »Krist živi«. Papa najprije podsjeća da je Isus bio konkretna mlada osoba, da je vrhunac svojega poslanja ostvario u godinama koje bi se danas opisale kao »mlada odrasla dob«. Podsjeća da se i on pripravljao za svoje poslanje, o čemu svjedoče evanđelja kad govore o krštenju i još ranije o pohodu hramu. »Ti aspekti Isusova života mogu biti nadahnuće za mladu osobu koja raste i pripravlja se izvršiti svoje poslanje«, kaže Papa. Štoviše: »Ništa od toga ne bi se smjelo ignorirati u pastoralu mladih kako se ne bi stvarali projekti koji izoliraju mlade od obitelji ili svijeta ili ih pretvaraju u odabranu manjinu čuvanu od svake zaraze. Trebaju nam, naprotiv, projekti koji ih jačaju, prate i usmjeravaju prema susretu s drugima, velikodušnomu služenju, poslanju.«

»Molimo Gospodina da oslobodi Crkvu od onih koji je žele postariti, vezati uz prošlost, učiniti je nepokretnom. Molimo također da je oslobodi od druge napasti: da vjeruje da je mlada jer popušta svemu što joj svijet nudi, da vjeruje da se obnavlja jer skriva svoju poruku i oponaša druge. Ne. Mlada je kad je ono što jest…«

»S druge strane«, ulazi Sveti Otac u sasvim novu dimenziju, »Isus je uskrsnuo i želi da budemo dionici novine njegova uskrsnuća. On je mladost ostarjela svijeta te je mladost svemira koji u ‘porođajnim bolima’ čeka da se zaodjene u njegovo svjetlo i u njegov život.« Ta se univerzalna Kristova spasenjska uloga u povijesti ostvaruje po Crkvi. Zato je i ona pozvana biti uvijek mlada, tj. obnavljati se. »Biti mlad je, više negoli dob, stanje srca. Stoga se drevna institucija kao što je Crkva može obnoviti i ponovno biti mlada u različitim fazama svoje vrlo duge povijesti. Zapravo, u svojim najtragičnijim časovima osjeća poziv da se vrati biti svoje prve ljubavi. (…) Molimo Gospodina da oslobodi Crkvu od onih koji je žele postariti, vezati uz prošlost, učiniti je nepokretnom. Molimo također da je oslobodi od druge napasti: da vjeruje da je mlada jer popušta svemu što joj svijet nudi, da vjeruje da se obnavlja jer skriva svoju poruku i oponaša druge. Ne. Mlada je kad je ono što jest, kad svakoga dana prima uvijek novu snagu od Božje riječi, od euharistije, od Kristove prisutnosti i od snage njegova Duha. Mlada je kad je kadra neprestano se vraćati na svoj izvor«, napisao je Papa. Članovi Crkve ne smiju u odnosu na svijet biti »čudni tipovi«, ali ujedno moraju imati »hrabrost biti drugačiji« i pokazati svijetu »drugačije snove«.

Mladi mogu pomoći Crkvi da se obnovi

»Upravo mladi« mogu pomoći Crkvi da se obnovi. Stoga »imamo potrebu za stvaranjem više prostora gdje će odjekivati glas mladih«, kaže Sveti Otac. To uključuje »čak i kritike mladih«. Na Sinodi je prepoznato da »znatan broj mladih… ne traži od Crkve ništa jer je ne smatraju značajnom za svoj život«. Neki čak »izrijekom traže da ih se pusti na miru«, štoviše neki Crkvu doživljavaju »napornom, pa čak i iritantnom«. Dobar dio takvih stajališta ima korijene u »ozbiljnim i poštovanja vrijednim razlozima«, od kojih Papa na prvom mjestu spominje »spolne i gospodarske skandale«. Mnogi žele vidjeti Crkvu koja »više sluša«. »Ne žele šutljivu i stidljivu Crkvu, ali ni Crkvu koja je uvijek u ratu zbog dviju ili triju tema koje su joj opsesija«, kaže među ostalim papa Franjo. Crkva se stoga ne smije »pretvoriti u muzej«. »Jer kako će tako moći zamjećivati snove mladih?« (…) »Premda posjeduje istinu evanđelja, to ne znači da ju je u potpunosti shvatila, nego uvijek mora rasti u razumijevanju toga neiscrpnoga blaga«, piše Sveti Otac.

Kao primjer navodi pitanje žena u Crkvi. Glede toga Crkva može biti »trajno kritična prema svim govorima u korist zaštite žena te trajno prokazivati opasnosti i moguće pogrješke tih zahtjeva«, a može i »poklanjati pozornost opravdanim zahtjevima žena koje traže više pravednosti i jednakosti«. »Može se spominjati povijesti i priznati dugačku nit autoritarizma kod muškaraca, podjarmljivanja, različitih oblika porobljavanja, zloporaba i maskilističkoga nasilja. S tim će pogledom biti kadra prihvatiti te zahtjeve za pravima te uvjerljivo pružiti vlastiti doprinos većoj uzajamnosti muškaraca i žena, ne slažući se pritom sa svim što predlažu neke feminističke skupine«, napisao je papa Franjo.

Uzori mladenačke svetosti
Drugo poglavlje završava velikim uzorima, kako mladima tako i čitavoj Crkvi, kako treba prihvaćati i razabirati Božji poziv. Papa započinje od najvećega uzora, od »Marije, nazaretske djevojke«. Potom navodi dvanaest uzora mladenačke svetosti. Neka su imena poznata više-manje svakomu katoliku: sv. Sebastijan, sv. Franjo Asiški, sv. Ivana Arška, sv. Dominik Savio, sv. Terezija od Djeteta Isusa. Drugi zaslužuju da to budu: mladi vijetnamski mučenik bl. Andrew Phu Yen (17. stoljeće), mlada sjevernoamerička Indijanka sv. Kateri Tekakwitha (također 17. stoljeće), mladi argentinski domorodac bl. Ceferino Namuncura (+1905.) koji je želio postati svećenik kako bi naviještao evanđelje svojemu narodu, mladi kongoanski mučenik bl. Isidor Bakanja, mladi talijanski blaženik Pier Giorgio Frassati (+1925.), mladi francuski mučenik bl. Marcel Callo koji je umro 1945. godine u nacističkom koncentracijskom logoru. Posljednja na popisu, mlada talijanska blaženica Chiara Badano, umrla je 1990. godine, koja je svoju bolest doživljavala kao »bol koja se može preobraziti ljubavlju… na dobro njezino i dobro sviju«.

NASTAVLJA SE

IZVORGlas Koncila br. 19/2019.
Prethodni članakDRUŠTVENI JE EKSPERIMENT TRAJAO TRI GODINE Debakl marša za znanost
Sljedeći članakZAR SE USPROTIVITI VOLJI BOŽJOJ? Izvor poslanja nije u čovjeku, nego u Bogu