U ulici koja nosi naziv prema pulskom đakonu, a kasnije ravenskom nadbiskupu sv. Maksimilijanu, rođenu kraj Rovinja, nalaze se ostatci trobrodne bazilike s jednom od dviju bočnih kapela posvećenih sv. Mariji Formozi. U vrijeme kada je Pula bila pod vlasti Bizanta od 538. do 788. nadbiskup Maksimilijan podigao je baziliku 32 x 9 metara i opatiju na mjestu nekadašnjega rimskoga Minervina hrama. Sv. Maksimilijan (nadbiskup od 546. do 556.) svetkuje se prema pulskom srednjovjekovnom statutu 21. veljače. Njegov je lik prikazan na mozaiku ravenske crkve sv. Vitala.
Bazilika je zbog raskoši i ljepote prozvana i Krasnom, a često je literatura navodi kao »de Canneto« (od trstike, zbog močvarnoga terena oko nje). Prema opisima i rekonstrukciji ona je imala tri broda, od kojih su bočni završavali poluokruglom (učahurenom) apsidom, a srednji je završavao polukružnim svetištem, koje je imalo oltarnu pregradu, s mramornim oltarom i ciborijem (nadogradnjom nad oltarom na četiri ili šest stupova) te katedralnim sjedalicama. Bočne kapele, od kojih je desna potpuno sačuvana, a lijeva se uklopila u zid stambene zgrade, imaju tlocrt križa u čijim su bočnim horizontalnim krakovima ravnoga začelnoga zida smješteni oltari, a vertikalni krak završava malom poluokruglom apsidom. Kapele su imale svoje portale (ulaze). Središnja je kupola četvrtasta oblika s krovištem prekrivenim tegulama (rimski crijep). Na bočnim su zidovima lažne lezene, a prozori na zidovima kupole i nad ulazom te na zidu svetišta imaju tranzene (mrežaste kamene ploče). Brodovi su bili odijeljeni mramornim stupovima, a na zidovima su bili postavljeni mramorni reljefi i freske. Mozaici su krasili pod bazilike. Ispod današnjih zgrada nalaze se ostatci temelja nekadašnjega zvonika. Na ukrasima i uljepšavanju bazilike radili su carigradski vrsni majstori. Crkva je posvećena 546. ili 547. godine.
