Na trima siječanjskim nepovezanim događajima dogodilo se znakovito preklapanje te bi se slobodno moglo reći da se upravo tih dana još jasnije pokazao put kojim su krenuli Crkva i vjernici u Hrvatskoj kad je riječ o pitanjima na koja danas umnogome utječu politika i političari.
Najviše je bure u hrvatskoj javnosti izazvao događaj koji je kronološki bio »u sredini«, a riječ je o tribini »Beskompromisna politika katolika – Principi o kojima se ne pregovara« koju je uz izdanje istoimene knjige svećenika i teologa dr. Josipa Mužića Glas Koncila organizirao u Zagrebu 15. siječnja, na Dan međunarodnoga priznanja Republike Hrvatske. Ondje su se vjerojatno prvi put na jednom mjestu našli zauzeti hrvatski katolici koji su proteklih godina svoju osobnu komociju i siguran »život u četiri zida« zamijenili hrabrim promicanjem istinskih vrijednosti: zaštiti čovjekova života od začeća do naravne smrti, braka i obitelji, javnoga svjedočenja vjere, kršćanskih simbola u javnom životu… Za svoje djelovanje dobivali su u javnosti redovito poruge i proganjanja – medijska, sudska i politička – no svih ovih godina nisu odustali. Rezultat? Na desetke spašenih života od pobačaja, uvrštavanje definicije braka kao životne zajednice žene i muškarca u Ustav, širenje molitvenih pokreta diljem domovine i prava na mirno javno svjedočenje vjere na trgovima, promjena izbornoga zakonodavstva… Sve to pod cijenu da ih sada neki mislioci iz udobnosti vlastitih fotelja proganjaju svojim mišljenjima. Takvi doduše imaju prodorna mišljenja, ali su sudionici tribine pokazali tko će imati Hrvatsku.
I na taj bi događaj neki mogli gledati kao na neki izdvojeni »katolički aktivizam« da manje od tjedan dana ranije papa Lav XIV. nije pred predstavnicima 184 država na godišnjem susretu u Vatikanu pokazao kojim smjerom ide Crkva u odnosu na svjetske politike: zaštititi život, brak, obitelj, slobodu savjesti i vjersku slobodu – što su područja na kojima u Hrvatskoj djeluju mnogi vjernici laici. Iako bi neki očekivali da će poglavar Katoličke Crkve pred diplomatima možda govoriti samo o ratu ili zaštiti okoliša i globalnom zagađenju, on je istaknuo da »poziv na ljubav i na život, koji se na najizvrsniji način očituje u isključivom i nerazrješivom savezu između muškarca i žene, nameće temeljni etički imperativ: dovoditi obitelji u stanje da mogu u potpunosti prihvaćati i skrbiti se za život koji se rađa«, što se posebno odnosi na zemlje s »dramatičnim padom stope nataliteta«. Papa je nizao područja s kojima se i politike trebaju suočiti: pobačaj, eutanaziju, surogat-majčinstvo…
Treći je događaj bio izvanredno zasjedanje Hrvatske biskupske konferencije u koje su uvele riječi zagrebačkoga nadbiskupa Dražena Kutleše; riječi koje je nadbiskup preuzeo upravo iz spomenutoga Papina govora diplomatima. Predsjednik HBK-a potom se svrstao: »Mi, hrvatski biskupi, osjećamo se pozvanima da u duhu učiteljstva pape Lava XIV. s još većom jasnoćom i razboritošću promičemo, bistrimo i tumačimo nauk Crkve te da vjernicima, ali i cjelokupnomu društvu, pokazujemo pravi smjer u vremenu obilježenu pomutnjom pojmova i nesigurnošću vrjednota. To podrazumijeva ne tek reagiranje na izazove, nego trajno i strpljivo vršenje učiteljske službe kako bi istina evanđelja ostala svjetlo savjesti, mjerilo razlučivanja i temelj autentične slobode«, rekao je zagrebački nadbiskup.
Iako bi neki zlobnici mogli pomisliti da je riječ o podložničkoj poslušnosti Papi, na način da je Papa nešto rekao pa da su to odmah papagajski počeli ponavljati klerici i laici u Hrvatskoj, istina je da su i Papa i biskupi i laici u Hrvatskoj čuli poticaj Duha Svetoga za ovo vrijeme, za ovaj svijet. Smije li se i ovdje podsjetiti na treće proročanstvo njemačke mističarke Therese Neumann (dva su se obistinila), na koje je upozorio dr. Mužić na tribini Glasa Koncila? Ona je rekla da će u vremenu koje dolazi Hrvatska biti kralježnica Europe. Uz nužnu beskompromisnost Crkve i vjernika laika kad je riječ o zaštiti života, obitelji i prava na slobodni odgoj djece – čini se da će ta kralježnica uskoro morati pokazati koliko može nositi.
