KOJI SU STVARNI CILJEVI PROSVJEDA »GOOD INICIJATIVE«? Propala prilika za preodgoj

Foto: Shutterstock

U Zagrebu, Splitu, Rijeci, Zadru, Poreču, Slavonskom Brodu i Karlovcu u petak 1. lipnja na prosvjedima pod zajedničkim nazivom »Čekajući tramvaj zvan obrazovna reforma« okupilo se, kako su javili mediji, tridesetak tisuća osoba koje su od svih poruka najjasnije i najsnažnije artikulirale političke poruke, tj. iznijele su zahtjeve da ostavke podnesu ministar obrazovanja i predsjednica Povjerenstva za provedbu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije te da se raspiše novi natječaj za članove Ekspertne radne skupine za kurikularnu reformu. Isticanje tih političkih ciljeva očituje da je idejnim vođama prosvjeda stvarno problematično što su vodeće uloge u tzv. »Cjelovitoj kurikularnoj reformi« izgubili njihovi ideološki i politički istomišljenici. Naime, Vlada RH imenovala je Povjerenstvo od 11 uglednih stručnjaka iz različitih područja odgoja, obrazovanja, znanosti i tehnologije, dokazanih u dugogodišnjem javnom i znanstvenom djelovanju na hrvatskoj, europskoj i međunarodnoj razini, i poštujući jasan pluralistički pristup.

Nemaju pravo etiketirati
Tužno je kad se manipulira premalo informiranim ljudima te ih se izvlači na ulični prosvjed za »stručnu umjesto politički dirigiranu reformu obrazovanja«. Ti vođe prosvjeda zaboravili su da su i oni osobno i te kako politizirani i ideologizirani te se zapravo mogu zauzimati samo za to da prevlada njihov politički i ideološki diskurs.

U Posebno stručno povjerenstvo imenovani su prof. dr. Dijana Vican, kao predsjednica, te kao članovi: akademici Ivica Kostović i Miroslav Radman, akademkinja Milena Žic Fuchs, prof. dr. emeritus Josip Milat, prof. dr. Slobodan Uzelac, prof. dr. Drago Šubarić, prof. dr. Pero Lučin, prof. dr. Vedran Mornar, prof. dr. Davor Romić i dr. Vilmica Kapac. Svaki prosječni poznavatelj djelovanja članova toga povjerenstva ne može ne prepoznati da su poštivani kriteriji: stručnost i pluralnost. Svaki čovjek ima pravo na svoje mišljenje i na javno iznošenje zahtjeva za ostavkama, pa tako i vođe tih prosvjeda, no tužno je kad se manipulira premalo informiranim ljudima te ih se izvlači na ulični prosvjed za »stručnu umjesto politički dirigiranu reformu obrazovanja«. Ti vođe prosvjeda zaboravili su da su i oni osobno i te kako politizirani i ideologizirani te se zapravo mogu zauzimati samo za to da prevlada njihov politički i ideološki diskurs.

Te je prosvjede organizirala tzv. »GOOD inicijativa« koja se, kako se sama definira, »zalaže za sustavno i kvalitetno uvođenje odgoja i obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo u odgojno-obrazovni sustav« pa zato od osnutka 2008. godine okuplja 40-ak »organizacija civilnoga društva koje se bave neformalnim obrazovanjem i ljudskim pravima«, a među kojima su javnosti poznatije »Documenta«, Centar za mirovne studije, CESI, Forum za slobodu odgoja, GONG, Zagreb Pride i druge. Članovi svih tih udruga civilnoga društva koje tvore »GOOD inicijativu« kao u svakom normalnom, pluralnom i demokratskom društvu, tako i u hrvatskom društvu – koje je još uvijek uvelike tranzicijsko iz totalitarnoga u demokratsko i pluralno – imaju puno pravo udruživati se i demokratskim sredstvima boriti se za svoje vrjednote i ciljeve. No, pritom nemaju pravo etiketirati, progoniti ili isključivati druga uvjerenja, manipulirati ljudima, niti obmanjivati.

Zanemarivanja činjenica
Isticanje političkih ciljeva očituje da je idejnim vođama prosvjeda stvarno problematično što su vodeće uloge u tzv. »Cjelovitoj kurikularnoj reformi« izgubili njihovi ideološki i politički istomišljenici i što, barem za sada, ne će moći školu i posebno novi predmet »građanski odgoj« rabiti za preodgoj »zaostale« vjerničke većine.

A obmana je, kako su prenijeli mediji, što je rekao jedan govornik na prosvjedu u Zagrebu ustvrdivši: »Mi smo ideološki neopterećeni«, ili, da se na prosvjednom skupu, kako je prenio Jutarnji list 2. lipnja, »tražio odlazak s vlasti ‘svih onih koji obrazovanje prepuštaju nesposobnim pojedincima, marginalnim ultradesnim skupinama, uvode klerikalizaciju u škole, zaustavljaju razvoj i tjeraju mlade iz Hrvatske’«. Može se prihvatiti da netko tako vidi hrvatsku situaciju u obrazovanju i školstvu, jer dopušteno je i sasvim pogrješno razmišljati i zaključivati i to javno iznositi, no to nema veze s objektivnom stvarnošću. Npr. apsolutno je netočna i neodrživa tvrdnja da itko u Hrvatskoj uvodi klerikalizaciju u škole. Činjenica da u hrvatskim školama ima mjesta za izborni konfesionalni vjeronauk samo je poštivanje elementarnoga prava goleme većine hrvatskih građana i njihovih uvjerenja, kao što je to i u mnogim drugim zemljama s dugom demokratskom tradicijom.

Da je prosvjedni skup, osobito u Zagrebu, i te kako bio instrumetaliziran svjedoče i parole koje su pojedinci isticali, a na kojima je pisalo: »Klerikulum za 21. stoljeće«; »Opusu dei go avej«, »Bolje Jokić nego Vokić« te »Hrast je u školama dobar samo za parkete«. Sve te parole očit su izraz netolerancije, sektaštva, nepoštivanja pluralnoga društva i zanemarivanja činjenice da su po svim vjerodostojnim i relevantnim statistikama vjernici više od 90 posto hrvatskih građana. I iz toga je vidljivo da organizatorima prosvjeda nije na pameti hrvatska stvarnost, sadašnjost i budućnost hrvatske djece i njihova osposobljavanja za budućnost, nego preodgoj »zaostale« vjerničke većine, a čemu bi, po njima, trebala služiti i škola i posebno novi predmet »građanski odgoj«.

Opće dobro zanemareno

Ako se ozbiljno uzmu riječi bivše potpredsjednice Vlade i ministrice vanjskih poslova, a sada zastupnice u Hrvatskom saboru, kako je prenio Jutarnji list 3. lipnja, izrečene na »Tripalovim danima u Sinju«: »HDZ je izborom članova Povjerenstva za kurikularnu reformu pokazao da ni za milimetar ne želi ublažiti svoju ekstremno reakcionarnu nazadnjačku poziciju što se obrazovanja tiče, naročito onih sadržaja obrazovanja koji se odnose na temeljne društvene vrijednosti«, onda ne iznenađuje što su se prosvjednicima u Zagrebu priključili šefovi SDP-a i HSS-a i neki saborski zastupnici. I te zadrte riječi te političarke i sudjelovanje političara na prosvjedu potvrđuju da su prosvjedi bili i te kako ne samo ideologizirani, nego i politizirani, i to nipošto ne za dobro hrvatskih učenika, nego za interese određenih političkih i ideoloških skupina. Opće dobro još je jednom zanemareno i zaboravljeno.