I dok su 22. travnja okolišni aktivisti diljem svijeta slavili Dan planeta Zemlje, katolički vjernici pripremaju aktivnosti za Tjedan »Laudato si’« za kraj svibnja, uz obljetnicu izlaska socijalne enciklike pape Franje o brizi za zajednički dom. A da je svim ljudima, bilo vjernicima ili onima koji to nisu, planet Zemlja ista svemirska adresa, podsjetila je misija Artemis II koja je, zaobilazeći Mjesec, jedno vrijeme izgubila kontakt s njom. Udaljivši se od Zemlje najdalje dosad, čovjek se ipak na nju morao vratiti jer mu je ona još uvijek jedini dom.
Onečišćenje okoliša ne poznaje granice
Dan planeta Zemlje ove se godine slavi pod sloganom »Naša moć, naš planet« kojim se želi podsjetiti na to da zaštita okoliša ne ovisi samo o političkim i korporativnim odlukama, nego i o svakodnevnim izborima svakoga čovjeka. Čovječanstvo, iako egzistencijalno ovisi o mreži života koja obavija planet, danas je suočeno s nebrojenim dokazima da je njegovo upravljanje zajedničkim domom – loše. Porast globalne temperature zbog emisija stakleničkih plinova koje nastaju zbog upotrebe fosilnih goriva (ugljena, nafte i plina) uvjetuje klimatske promjene čije razorne posljedice najviše pogađaju najsiromašnije, koji su za njih najmanje odgovorni. Onečišćenje okoliša ne poznaje granice te negativno utječe na sve, pa tako i na ljudsko zdravlje, poput mikroplastike koja je ušla u hranidbeni lanac.
Zbog neobuzdanoga konzumerizma Zemlja se pretvara u veliko odlagalište otpada. Uništavanje staništa dodatno pridonosi gubitku bioraznolikosti te se događa šesto veliko izumiranje vrsta, a grabež za prirodnim resursima uzrokuje mnoge oružane sukobe, zbog kojih će opet najviše stradati najsiromašniji, oni čije patnje nisu udarna vijest u medijima, daleko su od ljudskih pogleda, pa tako i od ljudskih srca.
Ekološki dug
Dok gospodarstvo teži stalnomu rastu, zaboravlja se da je planet Zemlja ograničen resurs te se eksploatira preko svake mjere i mogućnosti oporavka. Tako iz godine u godinu čovječanstvo povećava svoj »ekološki dug« te je u 2025. svjetski Dan ekološkoga duga bio 24. srpnja. Do toga je dana čovječanstvo iskoristilo sve prirodne resurse koje planet može regenerirati u jednoj godini, a ostatak godine iscrpljuje prirodni kapital koji se ne može obnoviti, što znači da su potrošene ne samo »kamate«, nego se troši i »glavnica« koja bi trebala ostati budućim naraštajima. Svake godine taj dan dolazi sve ranije, no svaka država, ovisno o potrošnji i standardu svojih građana, taj trenutak dostiže prije ili kasnije. Tako Hrvatska, kako je upozorio WWF Adria, jedna od većih globalnih organizacija za zaštitu prirode, u ekološki dug ulazi čak tri mjeseca prije globalnoga prosjeka – 25. travnja. Stanovnici Hrvatske danas već žive na »ekološki kredit«, iscrpljujući ekološki kapital o kojem ovisi sigurnost hrane, gospodarstvo i kvaliteta života. Ukratko, u Hrvatskoj se troši znatno više od onoga što priroda dugoročno može pružiti.
Činiti dobro već danas
Iako je, ističu u WWF Adria, nužna odlučna politička akcija, ona ne može zamijeniti osobnu odgovornost svakoga čovjeka. Naime svatko svakodnevnim odlukama može pridonijeti očuvanju resursa: smanjivanjem konzumacije mesa i bacanja hrane, upotrebom javnoga prijevoza, bicikla ili odabirom hodanja umjesto vožnje automobila, štednjom energije i vode, promišljenom kupnjom manje količine, ali kvalitetnijih i dugotrajnijih proizvoda, kao i aktivnim uključivanjem u zaštitu prirode u svojoj lokalnoj zajednici. Živjeti unutar granica onoga što Zemlja može pružiti nije odricanje, nego ulaganje u zdravlje ljudi, otpornost društva i budućnost generacija koje dolaze, poručuju iz WWF Adria te dodaju da pitanje više nije tko mora djelovati, nego što svatko osobno može učiniti – danas.
Oslobađajuća umjerenost
U enciklici »Laudato si’« papa Franjo napisao je da »kršćanska duhovnost predlaže rast u umjerenosti i sposobnost da čovjek bude zadovoljan i malim«. »To je povratak onoj jednostavnosti koja nam omogućuje da se zadržimo i uživamo u malim stvarima, da budemo zahvalni za mogućnosti koje nam život pruža, ne vežući se uz ono što posjedujemo i ne žaleći se zbog onoga što ne posjedujemo… Kada se živi slobodno i svjesno, ta je umjerenost oslobađajuća.«
Proglašen 13. park prirode: Zagorske gore
Hrvatskih 100 posto
U tjednu kada se slavi Dan planeta Zemlje (22. travnja) i Dan obnovljivih izvora energije (26. travnja) Greenpeace Hrvatske na središnjem je zagrebačkom trgu podsjetio na studiju koju je nedavno izradila skupina stručnjaka s Fakulteta strojarstava i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu koja je pokazala da Hrvatska već do 2030. može imati 100 posto električne energije iz obnovljivih izvora. Ističu da ratni sukobi i blokada Hormuškoga tjesnaca povećavaju nesigurnost i potiču inflaciju, a solarna je energija najjeftiniji i najsigurniji način za obuzdavanje rasta cijena te je energetska neovisnost Hrvatske neodvojiva od energetske tranzicije. Stoga su aktivisti »ukrasili« Manduševac sunčevim zrakama uz poruku da je Sunce rješenje za smanjenje računa. Nažalost Hrvatska, unatoč velikomu potencijalu, solarnom energijom i dalje se koristi daleko manje nego što bi mogla. Upravo su energija vjetra i sunca, uz povećanje energetske učinkovitosti, najjeftiniji i najbrži put do energetske sigurnosti, zaključuju iz Greepeacea Hrvatska.
Ekološko obraćenje raste
Rješenja već postoje, ali nedostaje političke volje i osobne odgovornosti. Međutim, unatoč svemu, nada postoji jer, kako je papa Franjo napisao u socijalnoj enciklici »Laudato si’«, čovječanstvo je još uvijek sposobno surađivati u izgradnji zajedničkoga doma. Dan planeta Zemlja i Tjedan »Laudato si’« ujedinjuju mnoge u brizi za planet i sve koji na njemu žive. Brojni pojedinci, lokalne zajednice i organizacije diljem svijeta uključuju se u razne aktivnosti kojima je cilj očuvanje zraka, vode, energije i prirode, jer svaki, pa i najmanji doprinos, poput sudjelovanja u lokalnoj akciji čišćenja okoliša ili sadnje drveća, postavljanja hotela za kukce i sadnje medonosnoga bilja, čini razliku. Ove godine Tjedan »Laudato si’« slavi se od 17. do 24. svibnja s temom »Od nade do djelovanja« te poziva da svatko učini isto – da nadu pretvori u konkretna djela za zajednički dom. Naime, kako se pojašnjava, nada nije pasivna, ona se živi i dijeli kroz svakodnevne izbore, zajednički život, molitvu i konkretna djela brige. Podsjeća na to da ekološko obraćenje raste korak po korak, da sljedeće poglavlje »Laudato si’« započinje s nama.
