Bez želje za upuštanjem u procjenu opravdanosti ili neopravdanosti ideje o ukidanju poreza na mirovine (to je politička odluka koja treba prosuditi kako će ukidanje odjeknuti u redovima domaćih umirovljenika, a s druge strane kako će je prihvatiti iseljenici kao mogući povratnici s inozemnim mirovinama), ipak treba svratiti pozornost na korist koju će ostvariti domaći umirovljenici, to jest oni koji su radili samo u Hrvatskoj, dakle koriste se ili će se koristiti samo hrvatskom mirovinom, bez inozemnih.
Valja poći od podataka uzetih iz Statističkoga biltena Hrvatskoga zavoda za mirovinsko osiguranje o broju korisnika mirovina isplaćenih u mjesecu svibnju ove godine i stavljati ih u odnos prema graničnoj svoti mirovinskoga primanja od 600 eura, nakon koje se plaća porez na mirovine.
Sveukupan broj korisnika mirovina kojima je ona isplaćena u svibnju ove godine je 1 233 676 s prosjekom 644,29 eura. Moglo bi se zaključiti da svi oni plaćaju porez na višak mirovine koji prelazi 600 eura, odnosno da plaćaju porez samo na 44,29 eura. Međutim to je statistički privid tobožnje porezne ravnopravnosti. Zašto?
Zato što moramo izdvojiti korisnike mirovina bez primjene međunarodnih ugovora, a tih je 1 040 141 s prosječnom mirovinom od 727,98 eura. Statistika upućuje na zaključak da je to »bolje stojeća skupina« jer prosjek jače premašuje graničnu svotu od 600 eura, čak za 127,98 eura, jer ta svota podliježe poreznoj obvezi. Međutim to su u stvarnosti korisnici s manjim primanjima u odnosu na korisnike inozemnih mirovina u kombinacijama s domaćim mirovinama.
Naime zbog daleko povoljnijih mirovina ostvarenih primjerice u Njemačkoj ili susjednoj Sloveniji njihove ukupno zbrojene mirovine, domaća i inozemna, u pravilu znatno premašuju poreznu granicu od 600 eura. Broj tih korisnika je 193 535 s prosječnom samo hrvatskom mirovinom 194,50 eura. Dakle takvi ne premašuju granicu od 600 eura pa nisu ni porezni obveznici. Ukidanjem poreza na sve mirovine (uključujući i inozemne) ti korisnici postaju neke vrste povlaštena skupina.
Primjerice, radeći u Hrvatskoj najmanje 12 mjeseci, a u inozemstvu 30 pa više godina, plaćajući ondje sve poreze i doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, ostvaruju dvije mirovine (domaću i stranu), imaju jednaka prava kao i domaći umirovljenici (što je u redu), a ipak su u znatno povoljnijem položaju. Naime sa stvarno većim ukupnim mirovinskim primanjima (koja će biti dodatno povećana ukidanjem poreza na mirovine) lakše će si moći platiti skuplje privatne zdravstvene usluge od korisnika domaće mirovine.
Uspoređujući međusobno statističke podatke o broju korisnika samo domaćih mirovina bez međunarodnih ugovora, koje se isplaćuju ispod porezne granične svote od 600 eura, takvih korisnika ima oko 700 000. Ne podliježu obvezi poreza na mirovine. Dakle nitko ih ne oslobađa od poreza. Prema tome najavljeno ukidanje poreza na mirovine ne donosi najbrojnijoj skupini s najnižim mirovinama nikakvo poboljšanje njihova mirovinskoga siromaštva, iako čine gotovo 70 posto umirovljenika korisnika samo domaćih mirovina. Za njih bi trebala vrijediti molba: »Bože, čuvaj siromašne, za bogate se brine država.«
Državna porezna i lokalna politika sve se više zapliću u kombinacijama kako pomiriti potrebu za pravdom s politikom povratka naših iseljenika iz šire i bliže dijaspore.
