Hormonske pilule, punjene etinil-estradiolom, glavno su oružje u kemijskom ratu protiv trudnoće. Etinil-estradiol ili EE2 sintetski je estrogen koji se rabi za kontracepciju, za neurednu menstruaciju, za nadomjesnu hormonsku terapiju tijekom menopauze… EE2 je simbol ženske emancipacije; ta je kemikalija anti-baby pilula koja omogućuje ženama kontrolu plodnosti, a svijet spašava od aktiviranja populacijske bombe. Naravno, svaki estrogeni flaster ili progutana pilula završava u okolišu kao neželjeni kemijski dodatak.
Feminizacija okoliša
Povišene doze sintetskih estrogena u okolišu preduvjet su povećane izloženosti ljudi tim hormonima. Dok kod žena učinak toga neželjenoga susreta nije poznat, kod muškaraca može doći do, doslovno, kemijske kastracije: ginekomastije, gubitka libida, atrofije testisa, pada broja spermija. U znanstvenoj se zajednici, nažalost, pruža snažan otpor takvoj ekološkoj mogućnosti. Taj začarani krug, u kojem se ženska prava suprotstavljaju muškomu zdravlju, odbija se kao politički nekorektan, a argument je uglavnom jedan: doza, samo doza i nedovoljna doza!
Točno je da su koncentracije EE2 u okolišnim vodama vrlo niske, ali već godinama vrijedi poznata izjava kanadske profesorice Karen Kidd: »Ako možete detektirati i izmjeriti estrogen u vodi, to znači da ga ima sasvim dovoljno da izazove štetan učinak!« I zaista, nanogrami EE2 u nekom jezeru dovoljni su za kolaps ribljih populacija, za pojavu jajašca u testisima mužjaka, za mušku proizvodnju ženskih proteina (vitelogenin), odnosno, jednostavno rečeno, za kemijsku feminizaciju mužjaka (PNAS 2007, 104, 8897).
Hrvatska (ni)je konzervativna
Poseban problem EE2 jest njegova otpornost prema (bio)razgradnji pa se kao stabilna molekula nakuplja u okolišu, posebno u ribama ili školjkašima (Annu. Rev. Mar. Sci. 2025, 17, 511). To je takozvana bioakumulacija koja, naravno, može završiti na obiteljskom stolu. Što je u društvu veći udio ženske populacije koja rabi EE2, to je veća koncentracija toga spoja u okolišnim vodama. To je izmjereno.
Ako u gradu od pola milijuna stanovnika 15 posto rabi kontracepcijske pilule, koncentracija EE2 u obližnjoj rijeci iznosi 0,3 nanograma u litri. Sasvim dovoljno da nizvodno plivaju (ili plutaju) poremećeni mužjaci riba. S obzirom na to da u Hrvatskoj konzumacija EE2 nije baš popularna (manje od deset posto spolno aktivnih žena rabi estrogene), potrošnja je vrlo mala pa je i izmjerena količina toga sintetskoga estrogena u okolišu manja. Prema izvješćima Hrvatskih voda izmjerene koncentracije EE2 redovito su ispod granice detekcije analitičkih metoda (manje od 0,035 nanograma po litri).
Europska estrogena politika
Ozbiljnost ekoloških posljedica koje izaziva prisutnost EE2 u okolišnim vodama potvrđuje reakcija Europske agencije za okoliš (EEA), odnosno službena lista praćenja u kojoj je uvršten i etinil-estradiol (Sci. Tot. Env. 2024, 912, 168707). Lista praćenja popis je opasnih i štetnih tvari koje se u svim državama EU-a moraju sustavno mjeriti u rijekama i jezerima. Dodatno upozorenje o razornom djelovanju EE2 jest nedavna izmjena europske Direktive o standardima kvalitete okoliša kojom je dopuštena količina EE2 u okolišnim vodama smanjena sa 0,035 nanograma na instrumentima teško dohvatljivih 0,017 nanograma po litri. To je ekstremno niska doza EE2, koja, vjerojatno, ne zabrinjava ni profesoricu Kidd.
Zašto znanost (ne) šuti?
Uglavnom, dok žene širom Europe (i svijeta) vode estrogeni rat protiv plodnosti, trudnoće i menopauze, mjerodavne europske institucije vode regulatorni sukob s kemijskim ostatcima ženske emancipacije. Okoliš je prva kolateralna žrtva uporabe sintetskoga hormona EE2, kemijska demaskulinizacija faune je mjerljiva, porast spolno poremećenih i dezorijentiranih mužjaka je mjerljiv, hermafroditizam, pad testosterona i broja spermija otkriveni su kod vodozemaca, gmazova, ptica, morževa… Slijedi logično pitanje: očekuje li se ili već traje kemijska kastracija u ljudskoj populaciji?
Znanost koja izbjegava teze ili je mrtva ili je plaćena. Plaćena, ne nužno novcem, nego interesima politike, ideologije ili kulture. Znanstvenici koji se boje postavljati pitanja, koji odustaju od znatiželje, ne mogu povezati izmjereni hormonski kaos u prirodi s poraznim statistikama u društvu.
