Dugogodišnji župnik župe sv. Marka, povjesničar, kulturni radnik i političar Svetozar Ritig (Rittig) desetljećima je u našoj javnosti »vrlo kontradiktorna osoba« (M. Akmadža).
Rođen je 6. travnja 1873. u Brodu na Savi, gdje je završio osnovnu školu. Nakon travničke isusovačke Nadbiskupske gimnazije teologiju je studirao u Sarajevu, Đakovu, Beču i Rimu. Za svećenika je zaređen 1895., a 1898. došao je na studij u bečki »Augustineum«, gdje je 1902. doktorirao. Do 1911. predavao je crkvenu povijest na đakovačkoj bogosloviji, zatim je bio tajnik nadbiskupu Baueru, profesor na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, urednik »Katoličkoga lista« te župnik župe sv. Blaža, a od 1916. do 1941. župnik župe sv. Marka.
Političku djelatnost započeo je 1908. kao zastupnik Starčevićeve stranke prava (»milinovci«) u Hrvatskom saboru. Bio je član Narodnoga vijeća SHS, a zatim i Privremenoga narodnoga predstavništva. Zna se da je u svojem župnom dvoru skrio 1918. Stjepana Radića, kojega je napala masa jugoprivrženika. Između 1917. i 1932. bio je član zagrebačkoga Gradskoga zastupstva. Osnovao je 1936 <https://hr.wikipedia.org/wiki/1936>. uz pomoć nadbiskupa Stepinca crkveni odbor za zbrinjavanje izbjeglica iz nacističke <https://hr.wikipedia.org/wiki/Nacizam> Njemačke. Nakon osnutka NDH sklonio se kod brata u Novi Vinodolski. Godine 1943. otišao je u Otočac. Bio je član ZAVNOH-a, misio, pisao proglase i držao govore u korist partizanskoga pokreta. Od 1944. do 1954. bio je predsjednik Komisije za vjerske poslove, a 1945. izabran je u Ustavotvornu skupštinu, potom u Saveznu skupštinu i Sabor NRH. Bio je član jugoslavenske delegacije na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1946., a iste je godine postao ministrom bez lisnice u vladi NR Hrvatske, do umirovljenja 1954.
Pisao je razne članke, pripovijetke, pjesme, crtice i novele o životu slavonskoga sela i grada. Suosnivač je Kola hrvatskih književnika.
Važan kulturni prinos dao je kao proučavatelj staroslavenskoga jezika i glagoljaštva. Svoja proučavanja sintetizirao je u »Povijest i pravo slovenštine u crkvenom bogoslužju s osobitim obzirom na Hrvatsku (I. svezak od 863 – 1248.)«. Godine 1948. potaknuo je obnovu Staroslavenske akademije, koja se od 1952. naziva Staroslavenski institut, čiji je ravnatelj bio do 1961., te pokrenuo časopis »Slovo«.
Umro je u Zagrebu 21. srpnja 1961.
