Upuštajući se u problem mirovina preostaloga bračnoga druga iz braka ili izvanbračne zajednice ili životnoga partnerstva osoba različitoga spola, valja prije svega objasniti pojam obitelji, a s tim u vezi i pojam braka i članova obitelji. Načelno i laički rečeno, obitelj je društveni pojam koji označava zajednički život užega kruga srodnika. U pravilu su to dvije osobe različitoga spola, s djecom ili bez djece. Obitelj mogu sačinjavati i članovi koji nisu nužno u krvnom srodstvu, primjerice prilikom usvajanja djece. Obitelji također pripadaju i roditelji, unuci, djedovi i bake, ali i svi koji su postali članovi obitelji sklapanjem braka ili usvojenjima. Na sve njih primjenjuju se pod određenim uvjetima mirovinski, imovinski, ali i drugi propisi. Pokušat ćemo upozoriti na neke nedorečenosti hrvatskih propisa, što može zbunjivati građane, ali i administraciju u praktičnoj provedbi i u međusobnoj ovisnosti. Usporedit ćemo primjenu odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju o obiteljskim mirovinama s propisima Obiteljskoga zakona (Narodne novine: 103/15 i 98/19) i Zakona o životnom partnerstvu osoba istoga spola (Narodne novine: 92/14 I 98/19).
Obiteljski zakon u čl. 12. propisuje: »Brak je zakonom uređena životna zajednica žene i muškarca.« No u prethodnom čl. 11. u st. 1. propisao je pojam izvanbračne zajednice kao »zajednice neudane žene i neoženjenoga muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće samo ako je u njoj rođeno zajedničko dijete«. Nastavljajući dalje, u st. 2. propisuje da takva »izvanbračna zajednica stvara osobne i imovinske učinke kao i bračna zajednica«, što znači da se na odgovarajući način i na izvanbračnu zajednicu primjenjuju i odredbe toga Obiteljskoga zakona kad se radi o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, ali i odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova. Dakle, to vrijedi i za stjecanje prava na obiteljsku mirovinu. Bitno je da Obiteljski zakon razlikuje brak od izvanbračne zajednice.
Usporedimo to s odredbama »Zakona o životnom partnerstvu osoba istoga spola« koji u čl. 2. propisuje: »Životno partnerstvo je zajednica obiteljskog života dviju osoba istog spola sklopljena pred nadležnim tijelom u skladu s odredbama ovoga Zakona.« Možemo zaključiti da je pojam »brak« iz Obiteljskoga zakona definiran kao »životna zajednica« osoba različitoga spola, a ovaj Zakon »životno partnerstvo« definira kao »zajednicu obiteljskoga života«. Dakle, Obiteljski zakon glede braka stavlja naglasak na »životnu zajednicu«, a Zakon o životnom partnerstvu osoba različitoga spola stavlja naglasak na »zajednicu obiteljskoga života«. Nesumnjivo je da je za oba zakona, dakle i zakonodavca, bitno obilježje riječ »zajednica«. Moglo bi se čak zaključiti da je zakonodavac dao jače značenje životnomu partnerstvu osoba različitoga spola dodavši riječ »obiteljskoga«. Međutim, Zakon o životnom partnerstvu izjednačuje »neformalno životno partnerstvo« s »izvanbračnom zajednicom« iz Obiteljskoga zakona. Tako Zakon o životnom partnerstvu u čl. 3. propisuje da je »neformalno životno partnerstvo zajednica obiteljskoga života dviju osoba istoga spola, koje nisu sklopile životno partnerstvo pred nadležnim tijelom, ako zajednica traje tri godine«. Dakle na isti način izjednačavaju se »izvanbračna zajednica osoba različitog spola« i »neformalno životno partnerstvo osoba istoga spola«.
Ovo detaljiziranje propisa i usporedbe dvaju zakona bili su potrebni da bi se razumjela primjena Zakona o mirovinskom osiguranju u slučajevima priznavanja prava na obiteljsku mirovinu udovici ili udovcu. Problemi mogu nastati, a možda već i postoje, kad u slučaju smrti jednoga partnera iz braka ili izvanbračne zajednice ili životnoga partnerstva ili neformalnoga životnoga partnerstva dvoje postavi zahtjev za mirovinu, npr. udovica iz redovitoga braka i udovica iz izvanbračne zajednice. To je lako moguće u slučajevima kad npr. muž napusti ženu, ali bez zakonske rastave, a istodobno živi dulje od tri godine u izvanbračnoj zajednici s trećim partnerom. Moguća je i situacija da je jednomu partneru u slučaju rastave dosuđeno pravo na uzdržavanje pa po toj osnovi ima i pravo na obiteljsku mirovinu, a istodobno izvanbračni drug također može postaviti zahtjev za ostvarenje prava na obiteljsku mirovinu s temelja zajedničkoga života u izvanbračnoj zajednici duže od tri godine ili s osnove činjenice da je u takvoj zajednici rođeno dijete. Stvari se mogu još više zapetljati ako se u te odnose upletu i slični odnosi u životnom partnerstvu osoba istoga spola. Moguće isprepletenosti mirovinskih prava su višestruke.
Prije svega postavlja se pitanje tko će imati prednost: zakoniti bračni drug, izvanbračni partner, životni partner iako je osoba istoga spola, odnosno neformalni životni partner kao osoba istoga spola. Postavlja se i pitanje može li se obiteljska mirovina dijeliti između više različitih partnera ako svi ispunjavaju uvjete. Poseban problem može nastati ako se kao korisnici istodobno javljaju i djeca iz braka ili izvan braka, a u konkurenciji s udovicama ili udovcima. Ako se u to upletu mirovine s inozemnim elementima, problemi će biti još veći.
Dodatna otežavajuća okolnost bit će i pitanje terminologije, odnosno hoće li svi moći biti udovci ili udovice, osobito ako se radi o partnerima istoga spola. Zakonodavac na sve to nije mislio pa će morati konzultirati pravnu znanost radi harmoniziranja primjene triju navedenih zakona, ali i jezičare glede terminologije. Očito je da je pisanje zakona vrlo složen posao i nije za svakoga.
