Umjetna inteligencija postala je i velik izazov za nastavnike, kako one koji rade u školama tako i one na sveučilištima, osobito na humanističkim i društvenim fakultetima. Naime otkako su alati poput Chat GPT-a postali široko dostupni, postavlja se pitanje imaju li smisla seminarski radovi? Zašto u nedostatku vremena ili pak kada se neka tema pokaže dosadnom, student ne bi temu »ubacio« u neki program umjetne inteligencije i u trenutku dobio seminarski rad? S novim mogućnostima došle su i nove kušnje.
O tom problemu pišu i iz »Obitelji i medija« te podsjećaju na promišljanja profesora Yasche Mounka, koji je o tome nedavno raspravljao na internetskoj stranici Aceprensa. Prema njemu rješenje nije u tome da nastavnici učenicima počnu zadavati teže zadatke, koje umjetna inteligencija definitivno ne može »odraditi«. No ne može se otići ni u drugu krajnost, onu »kapitulacije« pred umjetnom inteligencijom. U nastavi se i dalje treba inzistirati na vještinama kao što je vještina pažljivoga čitanja, razlikovanje važnije od manje važne informacije, sumnjivoga od provjerljivoga podatka… Mlada osoba i dalje mora biti samostalna na način da zna sastaviti rečenicu, koja će nositi argumente, koji će držati određenu tezu.
Na tom su tragu iz »Obitelji i medija« izdvojili dva promišljanja profesora Mounka. Prije svega u nastavi treba zadržati skupinu zadaća u kojima će učenici i studenti jednostavno morati pokazati svoje vještine bez upotrebe tehnoloških alata. Drugi je korak obučavanje za zdravu upotrebu novih tehnologija, uključujući i umjetnu inteligenciju. Kao predavač na Sveučilištu »Johns Hopkins« profesor Mounk koristi se metodom klasičnih ispita, u kojima nije dopuštena upotreba nikakvih digitalnih alata. Oni su dopušteni kao pomoć prilikom izrade završnih radova na kraju semestara. No svaki student dužan je pritom i pojasniti kako je neki alat – poput umjetne inteligencije – pridonio njegovu istraživanju. »Poruka iza toga jasna je: budućnost obrazovanja nije u borbi protiv tehnologije, nego u njezinoj integraciji na pametan način, uz očuvanje osnovnih ljudskih vještina«, zaključuju iz »Obitelji i medija«.
