Zasigurno se mnogi, nakon što postave fotografiju ili neki drugi sadržaj na društvene mreže, osjećaju dobro kada počnu pljuštati »lajkovi« – 50, 70, 80, 100 »lajkova« za jednu fotografiju. Taj osjećaj ima i prilično jednostavno biološko i kemijsko objašnjenje. Riječ je o naletu dopamina, »hormona sreće«, a dijelom i adrenalina, koji se javlja kada drugi odobravaju ili hvale neko čovjekovo ponašanje.
No uzbuđenje zbog »lajkova« nije uvijek bezopasno jer, kako upozoravaju iz projekta »Obitelj i mediji« (<https://familyandmedia.eu/en/news/dopamines-role-in-the-need-to-get-likes-and-social-addiction/>), manipuliranje dopaminom često stoji iza mnogih oblika ovisnosti, a osim onih često spominjanih, kao što su ovisnosti o drogama, alkoholu ili kockanju, danas se može govoriti i o ovisnosti o društvenim mrežama. Ovisnosti se javljaju često kao mehanizam kompenzacije za neku potrebu koja ranije nije zadovoljena ili ostvarena ili, drugim riječima, simptom neke dublje rane koju treba izliječiti. Mehanizam ovisnosti o društvenim mrežama također se može jednostavno objasniti. Kada dobivamo »lajkove«, ljudski mozak tu informaciju tumači kao nagradu, nakon čega počinje izlučivanje dopamina. No ubrzo se javlja i potreba da se takav osjećaj ugode ponovi. Nakon toga počinje se dijeliti sve više i više sadržaja na društvenim mrežama, očekuju se reakcije drugih i sve više i više vremena provodi se pred ekranima, očekujući nove »lajkove«.
Projekt »Obitelj i mediji« u članku prenosi i promišljanje Reida Hoffmana, osnivača mreže »LinkedIn«, koji je u jednoj prigodi rekao da se način funkcioniranja društvenih mreža može gotovo poistovjetiti s nekim od sedam smrtnih grijeha. »’LinkedIn’ potiče pohlepu, a ‘Facebook’ taštinu«, rekao je Hoffman. »Ako osoba ne može živjeti normalno, ako se ne može posvetiti poslu, prijateljstvu, obitelji, kućanskim poslovima ili nekim drugim ‘nevirtualnim’ aktivnostima, samo da bi se bavila ‘lajkovima’ i komentarima, vrijeme je za suočavanje sa stvarnošću – ne samo da bi se okončala ovisnost, nego i da bi se moglo razumjeti zašto je ona uopće i započela.«
