OBITELJ I MEDIJI Od benignih »lajkova« do ovisnosti o društvenim mrežama

Foto: Shutterstock

Zasigurno se mnogi, nakon što postave fotografiju ili neki drugi sadržaj na društvene mreže, osjećaju dobro kada počnu pljuštati »lajkovi« – 50, 70, 80, 100 »lajkova« za jednu fotografiju. Taj osjećaj ima i prilično jednostavno biološko i kemijsko objašnjenje. Riječ je o naletu dopamina, »hormona sreće«, a dijelom i adrenalina, koji se javlja kada drugi odobravaju ili hvale neko čovjekovo ponašanje.

Kada čovjek dobiva »lajkove«, ljudski mozak tu informaciju tumači kao nagradu, nakon čega počinje izlučivanje dopamina. No ubrzo se javlja i potreba da se takav osjećaj ugode ponovi. Nakon toga počinje se dijeliti sve više i više sadržaja na društvenim mrežama

No uzbuđenje zbog »lajkova« nije uvijek bezopasno jer, kako upozoravaju iz projekta »Obitelj i mediji« (<https://familyandmedia.eu/en/news/dopamines-role-in-the-need-to-get-likes-and-social-addiction/>), manipuliranje dopaminom često stoji iza mnogih oblika ovisnosti, a osim onih često spominjanih, kao što su ovisnosti o drogama, alkoholu ili kockanju, danas se može govoriti i o ovisnosti o društvenim mrežama. Ovisnosti se javljaju često kao mehanizam kompenzacije za neku potrebu koja ranije nije zadovoljena ili ostvarena ili, drugim riječima, simptom neke dublje rane koju treba izliječiti. Mehanizam ovisnosti o društvenim mrežama također se može jednostavno objasniti. Kada dobivamo »lajkove«, ljudski mozak tu informaciju tumači kao nagradu, nakon čega počinje izlučivanje dopamina. No ubrzo se javlja i potreba da se takav osjećaj ugode ponovi. Nakon toga počinje se dijeliti sve više i više sadržaja na društvenim mrežama, očekuju se reakcije drugih i sve više i više vremena provodi se pred ekranima, očekujući nove »lajkove«.

Projekt »Obitelj i mediji« u članku prenosi i promišljanje Reida Hoffmana, osnivača mreže »LinkedIn«, koji je u jednoj prigodi rekao da se način funkcioniranja društvenih mreža može gotovo poistovjetiti s nekim od sedam smrtnih grijeha. »’LinkedIn’ potiče pohlepu, a ‘Facebook’ taštinu«, rekao je Hoffman. »Ako osoba ne može živjeti normalno, ako se ne može posvetiti poslu, prijateljstvu, obitelji, kućanskim poslovima ili nekim drugim ‘nevirtualnim’ aktivnostima, samo da bi se bavila ‘lajkovima’ i komentarima, vrijeme je za suočavanje sa stvarnošću – ne samo da bi se okončala ovisnost, nego i da bi se moglo razumjeti zašto je ona uopće i započela.«

Istraživanja od prije nekoliko godina pokazala su da je 4 posto europskih adolescenata ovisno o društvenim mrežama