Tomislav Kaćunko gotovo je cijeli svoj život vezan uz svoju župu sv. Leopolda Bogdana Mandića u zagrebačkom Voltinu naselju, u kojoj je primio prvu pričest i krizmu. Zadnjih se godina aktivirao kod franjevca konventualaca na Svetom Duhu, ponajviše u suradnji s fra Stjepanom Brčinom, s kojim upravo priprema 9. Antunovski hod koji će biti održan u subotu 6. lipnja u Zagrebu. Kao angažirani vjernik laik pridonosi osobito svojih glazbenim i tehničkim znanjima i oko Antunovskoga hoda, ali i oko drugih programa tijekom godine.
Tomislav je rođen 18. srpnja 1995. u Zagrebu. Dolazi iz obitelji u kojoj su se uvijek njegovale jednostavne, ali važne vrijednosti – zajedništvo, poštenje, rad i vjera. Otac Krešimir Kaćunko podrijetlom je iz Ernestinova, a majka Mirna, djevojački Huljić, iz Slavonskoga Broda. Oboje su danas u mirovini. Krešimir je završio strojarstvo u Zagrebu, a Mirna sociologiju. Imaju vikendicu, voćnjak i vrt iza Zaprešića pa puno vremena provode u prirodi. Uz Tomislava su dobili sada udanu kćer Ivu, koja je i majka dvogodišnje Sare.
»Iva i ja smo odrastali u lijepim i zdravim obiteljskim odnosima, uz puno potpore i međusobnoga poštovanja. Moje djetinjstvo bilo je ono klasično gradsko, uz puno prijatelja, športa i aktivnosti. Odrastao sam uz nogomet, košarku i tenis, koje i danas rekreativno volim igrati«, pripovijeda Tomislav. »U obitelji su nedjeljne mise i zajednički ručkovi bili nešto sasvim normalno i prirodno. Vjera se nije nametala, nego živjela kroz svakidašnjicu. Molilo se prije jela, slavili su se blagdani. Tatin je bratić svećenik Anđelko Kaćunko. Uvijek smo bili povezani sa župom sv. Leopolda Bogdana Mandića u našem Voltinu. Posebno je moja majka imala velik utjecaj na moj odnos prema vjeri. Osnovnu školu Ljubljanica završio sam u Zagrebu, nakon čega sam upisao 1. tehničku školu Nikole Tesle. Od srednje škole, osim inženjerskoga znanja, stekao sam i mnogo prijatelja koji su me oblikovali tijekom godina, a s nekima sam i danas jako povezan. Tijekom školovanja najviše su me zanimali šport, glazba i druženja. Još u srednjoj školi počeo sam se baviti puštanjem glazbe i DJ-ingom na proslavama, maturalnim večerima i svadbama. Taj interes prema glazbi i audiotehnici ostao je prisutan do danas kao hobi«, govori Tomislav Kaćunko.
Odskočna daska u duhovnom rastu
Nakon srednje škole upisao je logistiku na Fakultetu prometnih znanosti u Zagrebu, a tijekom studija bio je uključen u studentsko vijeće i studentsku udrugu na fakultetu pa je stekao puno iskustva u organizaciji događaja i radu s ljudima. »Jedno od posebno vrijednih iskustava tijekom studija bio mi je odlazak u Sjedinjene Američke Države u sklopu programa ‘Work and Travel’. Ondje sam upoznao drugačiji način života, stekao nova iskustva i upoznao puno ljudi, ali sam isto tako shvatio koliko volim Hrvatsku i koliko mi znači osjećaj doma i pripadnosti. Nakon povratka posvetio sam se učenju, završio fakultet 2021. godine i postao diplomirani inženjer prometa. Danas radim kao specijalist u logistici, gdje sam zadužen za nadgledanje opskrbnoga lanca proizvoda za hrvatsko tržište. To je posao koji traži dosta odgovornosti, organizacije i komunikacije s ljudima, a upravo su to stvari na kojima želim rasti i usavršavati se«, kaže naš sugovornik.
Iako je odrastao u vjeri i uvijek bio povezan s Crkvom, dugo je – svjedoči – osjećao da vjeru živi više tradicionalno nego osobno. »Tijekom pandemije koronavirusa imao sam više vremena za razmišljanje i tada sam počeo dublje proučavati svoju katoličku vjeru. Nisam doživio neko naglo obraćenje, nego bih rekao da sam postupno počeo ozbiljnije ulaziti u odnos s Bogom i shvaćati što vjera zapravo znači u svakodnevnom životu. Velik poticaj dogodio se 2023. godine kada sam prvi put na televiziji gledao Antunovski hod mladih. Gledajući toliko mladih ljudi koji otvoreno svjedoče svoju vjeru, pomislio sam zašto ja nisam ondje. Nakon toga odlučio sam otići na Duhovno-duhovite večeri na Svetom Duhu, gdje sam upoznao voditelja toga programa fra Stjepana Brčinu i ljude iz evangelizacijske zajednice Sveti Duh. Tada sam prvi put čuo za tečaj ‘Filip’. Moglo bi se reći da je taj tečaj jedna od većih odskočnih dasaka u mojem duhovnom rastu i zahvalan sam Bogu na poticaju da otiđem tamo. Upoznao sam puno kvalitetnih ljudi koji su kroz služenje, molitvu i zajedništvo pokazivali iskrenu vjeru. Posebno me se dojmila atmosfera zajedništva i način na koji su se ljudi međusobno podupirali. Tada sam osjetio da i ja želim biti dio takve ekipe i služiti svojim talentima.«
»Osjećam se prihvaćeno i korisno«
Budući da se od mladosti bavio glazbom, miksanjem i audiotehnikom, uključio se u tehnički tim zajednice. »Danas sam voditelj tehničke ekipe koja svakoga četvrtka priprema ozvučenje i tehničku potporu za mise, klanjanja i slavljenja tijekom Duhovno-duhovitih večeri. Posebno me raduju duhovne obnove i služenja na koja odlazimo zajedno kao zajednica. Za sebe bih rekao da sam otvorena i komunikativna osoba. Najvažniji mi je odnos s Bogom i trudim se vjeru živjeti konkretno – kroz služenje, odnose s ljudima i svakodnevne obveze. Mislim da čovjek najbolje raste kada svoje talente stavlja na raspolaganje drugima. Uz posao i služenje u zajednici imam hobije. Rekreativno se bavim pčelarstvom, volim kuhati domaće pivo, a i veliki sam ljubitelj društvenih igara, športa i boravka u prirodi. Glazba je i dalje važan dio mojega života, posebno kroz služenje u zajednici i rad s tehnikom, pogotovo na Antunovskom hodu mladih i tijekom održavanja tečaja ‘Filip’, koji su mi jedan od najdražih, ali i najzahtjevnijih projekata u godini. Zahvalan sam na ljudima koje sam upoznao u Crkvi i zajednici. Naučio sam da vjera nije samo običaj ili tradicija, nego odnos koji čovjeka mijenja i daje mu smisao, mir i smjer u životu. Ako uspijemo svojim osobnim životom i svjedočanstvom autentično živjeti svoju vjeru, svaki će se čovjek zapitati kako doći do takve radosti. U crkvenoj zajednici osjećam se baš dobro, prihvaćeno, ali i korisno. Izazovno je. Volio bih zasnovati svoju obitelj. Otvoren sam za brak. Kada Bog odluči, znam da će u moj život doći ona prava. Vjera mi je sve, uporište za sve što činim. Planiram ostati crkveni volonter jer je služiti u Crkvi divno, predivno.«
Najvažnija je sinergija laika i hijerarhije
