Artičoka (lat. Cynara scolymus) mediteranska je biljka poznata po svojstvima zaštite jetara i regeneracije organizma. Za ljekovitost artičoke zaslužni su polifenoli kojih je u lišću ili glavici do sada nađeno više od 45 različitih vrsta. Polifenoli se nalaze u svim dijelovima artičoke, no najviše u listu, pa se zbog toga u terapijske svrhe najčešće i rabi njezin list. Nekoliko studija dokumentiralo je potencijal artičoke koji pomaže osobama s kroničnim jetrenim oboljenjem. Artičoka je uz sikavicu sastojak poznatih farmaceutskih proizvoda koji sadrže silimarin koji preporučuje i službena medicina u svrhu zaštite jetara. Sastojak silimarin fitokemikalija je koja sprječava vezanje štetnih tvari na stanice jetara. Osim toga, aktivni je sastojak artičoke i cinarin koji je sastojak fenolne kiseline, a potiče jetra na proizvodnju žuči, što znatno utječe na snižavanje kolesterola i ispiranje toksina iz organizma.
- Artičoka sadrži inulin, biljna vlakna, fruktooligosaharide koji imaju ljekovito djelovanje na probavni sustav i pomažu pri mučnini, nadutosti, opstipaciji (zatvoru) i drugim probavnim smetnjama.
- Antioksidans luteolin koji sadrži artičoka sprječava stvaranje kolesterola. Osim toga, istraživanja pokazuju da ekstrakt artičoke potiče tijelo da efektivnije procesuira kolesterol, što pridonosi cjelokupnomu smanjenju kolesterola.
- Artičoka kao dodatak prehrani dostupna je na tržištu u raznim oblicima: tabletama, kapsulama, kapima, tinkturama i čajevima.
- Osobe s opstrukcijom žučnih kanala i žučnim kamencima trebale bi izbjegavati artičoku.
- Cinarin i seskviterpen-lakton iz artičoke imaju povoljan utjecaj na zdravlje srca i krvnih žila.
- Artičoka se tradicionalno upotrebljava u »terapijama čišćenja« organizma koje se obično provode u rano proljeće te nakon duljega uzimanja lijekova, a traju oko mjesec dana.
