Poštovani! U Glasu Koncila broj 27 objavljene su slike ovogodišnjih mladomisnika. Privukla mi je pozornost slika jednoga mladomisnika, odnosno detalj ispod slike. Piše da pripada Svećeničkomu bratstvu sv. Petra. Možete li napisati što je točno Svećeničko bratstvo sv. Petra i gdje je sjedište (generalna uprava) te duhovne stvarnosti? Hvala na odgovoru!
Marijan
Opširan odgovor na svoje pitanje naći ćete na našoj internetskoj stranici jer smo o Svećeničkom bratstvu sv. Petra (FSSP) i njegovu kanonskom statusu pisali 20. veljače ove godine. Riječ je o »društvu apostolskoga života papinskoga prava, odnosno zajednici svećenika koji, bez polaganja redovničkih zavjeta, zajednički obavljaju svoje poslanje u Katoličkoj Crkvi pod vlašću Svete Stolice« te njihovo »crkveno poslanje (misija) obuhvaća dva aspekta: prvo, formaciju i posvećenje svećenika; drugo, pastoralnu skrb i službu u službi Crkve«. »Svećeničko bratstvo sv. Petra ispunjava tu misiju koristeći se liturgijskim knjigama koje su bile na snazi 1962. godine, kako je utvrđeno u osnivačkom dekretu FSSP-a iz 1988. i potvrđeno dekretom pape Franje od 11. veljače 2022.«, stoji na njihovoj internetskoj stranici.
Važno je istaknuti da ga je osnovalo desetak svećenika i bogoslova u cistercitskoj opatiji Hauterive u Švicarskoj, a Sveta ga je Stolica kanonski priznala 18. listopada 1988. Ti se svećenici nisu mogli složiti s odlukom njihova dotadašnjega poglavara Marcela Lefebvrea koji je bio na čelu Svećeničkoga bratstva sv. Pija X. da četvoricu svećenika posveti za biskupe bez odobrenja pape i Svete Stolice. Stoga su od tadašnjega pape Ivana Pavla II. zamolili dopuštenje za osnivanje nove družbe apostolskoga života, u skladu sa Zakonikom kanonskoga prava (kan. 731, par. 1), dajući mu ime prvoga rimskoga prvosvećenika sv. Petra, čime su istaknuli da su vjerni papama, nasljednicima apostolskoga prvaka. Mlada je zajednica svoj dom pronašla u Wigratzbadu, mjestu molitve u regiji Allgäu, danas je tamo dom njihova europskoga sjemeništa, koje služi i kao matična kuća zajednice. Generalna kuća nalazi se u Fribourgu u Švicarskoj.
Čitao sam ovih dana o obredu dopune krštenja, da je jedan biskup učinio taj obred nad djecom. Pojasnite i napišite, molim Vas, detaljnije o tom obredu.
K. V.
Zakonik kanonskoga prava u kanonu 842 – § 1. ističe: »Tko nije primio krst ne može valjano primiti ni ostale sakramente«, a potom odmah: »§ 2. Sakramenti krsta, potvrde i presvete euharistije tako su međusobno povezani da se zahtijevaju za potpuni pristup u kršćanstvo.« Krštenje se u uobičajenim okolnostima obavlja u crkvi i redoviti je službenik krštenja biskup, svećenik ili đakon (kan. 861, § 1), no pretpostavljamo da ste čuli i za krštenje u hitnim slučajevima – kada postoji opasnost da novorođeno dijete premine – pa ga po skraćenom obredu krsti ili netko od liječničkoga osoblja ili član obitelji, a ponekad i bolnički kapelan. Za takve nepotpune obrede krštenja zato postoji »obred nadopune onoga što je ispušteno kod krštenja djeteta« jer se u hitnim slučajevima uobičajeno samo izgovara potrebna formula krštenja.
Kako se krštenje kao sakrament (jer je sakramentalni biljeg neizbrisiv) ne može ponoviti, nadopuna ne uključuje polijevanje vodom ni izgovaranje krsne formule, nego je njegova svrha javno primiti dijete u župnu zajednicu i na vidljiv mu način podijeliti sve ono što su krsni simboli i blagoslov koji su u hitnim slučajevima – doma ili u bolnici – ispušteni, to jest izostavljeni. U obredu dopune krštenja koji se odvija u crkvi – naravno, uz prisutnost roditelja i krsnih kumova – prvo slijedi obred primanja kao na redovitom krštenju, kada svećenik nakon pozdrava pita roditelje i kumove koje će ime nadjenuti djetetu te službeno potvrđuje da je ono već kršteno, a potom dijete znamenuje znakom križa. Slijedi služba riječi – čitanja, homilija i molitva vjernika – te potom molitve zaklinjanja (tzv. mali egzorcizam), mazanje, pa odreknuće i ispovijest vjere (obnavljanje krsnih obećanja roditelja i kumova uz odricanje od sotone »i svih djela njegovih«), a dopunski su krsni obredi – kao središte obreda – mazanje svetom krizmom, predaja bijele haljine, svijeće, obred »Efeta« i na kraju slijedi molitva Očenaša i svečani blagoslov – majke, oca i kumova. Naposljetku župnik je dužan u maticu krštenih upisati stvarni datum i mjesto hitnoga krštenja, ime osobe koja je krstila dijete, kao i naknadni datum obreda nadopune u crkvi.
