Udžbenik povijesti za četvrti razred gimnazije »Zašto je povijest važna? 4« autora Miljenka Hajdarovića, Vedrana Ristića i Nikice Torbice ubuduće se ne će nalaziti na popisu odobrenih knjiga za hrvatske srednjoškolce. Odluka je to koju je Ministarstvo znanosti i obrazovanja donijelo u srijedu 6. prosinca uz objašnjenje da udžbenik iznosi netočne i zastarjele podatke te da općenito donosi nepouzdan sadržaj koji učenike upućuje na pogrješne zaključke o nekim povijesnim zbivanjima i osobama. Jedna od figura iz povijesti Katoličke Crkve i hrvatskoga naroda na kojima se udžbenik »Zašto je povijest važna« pokazao nedoraslim zadatku istinita i cjelovita podučavanja hrvatskih srednjoškolaca bio je i bl. Alojzije Stepinac.
Začudna interpretacija poništene presude
Da navedeni udžbenik iznosi problematično stajalište o bl. Alojziju Stepincu, upozorio je postulator Stepinčeve kauze dr. Juraj Batelja na okruglom stolu uz 25. obljetnicu Stepinčeve beatifikacije, održanu u Hrvatskom saboru početkom listopada. Naime, udžbenik na 223. stranici pojašnjava okolnosti montiranoga procesa koji je protiv zagrebačkoga nadbiskupa Stepinca vođen 1946. te napominje da je komunistička presuda poništena u Republici Hrvatskoj, odlukom Županijskoga suda u Zagrebu iz 2016. godine.
Međutim, autori potom iznose u najmanju ruku začudnu interpretaciju toga poništenja: »Presuda je poništena zbog nepravedno provedenoga postupka, no to ne znači da je (Stepinac, op. a.) rehabilitiran.«
Premda u povijesnoj znanosti nije sporno o određenim činjenicama iznositi različita gledišta, kada je riječ o revizijama presuda iz razdoblja totalitarizama, pravna znanost i sudska praksa zapravo ne ostavljaju prostora za višeznačna tumačenja. Ako je presuda protiv nekoga poništena, tu osobu treba smatrati neosuđenom i nevinom. Ili, drugim riječima – rehabilitiranom. O tome je na tragu Stepinčeva slučaja prije nekoliko godina na stranicama Glasa Koncila govorila pravnica dr. Tanja Pavelin: »Samo sudbena vlast, u skladu s načelom trodiobe vlasti, jedina je ovlaštena poništiti konkretne osude sudova iz komunističkoga režima. Posljedica je revizije poništenje pobijane odluke u izreci o kaznenoj odgovornosti i ta se osoba smatra kazneno neosuđivanom osobom. S obzirom na razloge osnovanosti revizije prema zakonskim odredbama, jasno je da se osuda poništava jer su ili postupak ili izreka presude nepravedni.«
Stoga se s velikom pouzdanošću može posumnjati da teza autora Hajdarovića, Ristića i Torbice nije samo nespretna tvrdnja ili začudna omaška, nego i smišljeni pokušaj da se hrvatskim gimnazijalcima podmetne lažna slika o povijesnoj ulozi bl. Stepinca; slika prema kojoj se blaženik još uvijek može nazvati – zločincem.
Od drugoga polugodišta – drugi udžbenici
Budući da su udžbenik »Zašto je povijest važna? 4« i njegovo sporno tumačenje poništenja Stepinčeve presude bili jednom od tema koje su najviše odjeknule na okruglom stolu u Hrvatskomu saboru, organizatorica toga događaja, zastupnica Marijana Petir, u listopadu je Ministarstvu znanosti i obrazovanja uputila zahtjev da se od nakladnika udžbenika (Profil-Klett d.o.o.) zatraži ispravak netočnih informacija o Stepincu te da u vremenu do ispravka udžbenik bude povučen iz Kataloga odobrenih udžbenika za hrvatske srednjoškolce.
Prema dokumentaciji koja je došla do redakcije Glasa Koncila, Ministarstvo znanosti i obrazovanja zatražilo je ocjenu spornoga udžbenika od Agencije za odgoj i obrazovanje, koja je utvrdila da on doista »sadrži netočne i zastarjele podatke koji bitno utječu na vjerodostojnost sadržaja i koji upućuju učenike na pogrešne zaključke«. Ministarstvo je stoga donijelo odluku da se udžbenik povuče iz Kataloga odobrenih udžbenika te će učenici koji su se dosad koristili tim udžbenikom od drugoga polugodišta dobiti nove knjige za nastavu povijesti.
Sporni udžbenik nije izoliran slučaj
Iako je od otvaranja teme u hrvatskoj javnosti do formalnoga povlačenja udžbenika iz hrvatskih gimnazija prošlo samo dva mjeseca – što pripada redu najhitrije donesenih odluka u hrvatskoj politici – hrvatske institucije ne mogu tek tako sprati sa sebe odgovornost za propuštanje nastavnih sadržaja poput udžbenika »Zašto je povijest važna? 4«. Naime, prvo izdanje udžbenika objavljeno je 2021. godine – dakle, za mandata aktualnih vlasti – a udžbenik je doživio i drugo izdanje.
Postupak prihvaćanja nekoga udžbenika prilično je jasan. Udžbenik prolazi postupak recenzije pri izdavaču i pri Ministarstvu. »Zašto je povijest važna? 4« recenzirali su Sergej Filipović s Filozofskoga fakulteta u Osijeku, Vinko Tadić iz Osnovne škole Dobriše Cesarića u Požegi i Valerija Turk-Presečki iz Gimnazije Daruvar. Na razini pak Ministarstva usklađenost udžbenika s kurikulima pojedinih predmeta provode stručna povjerenstva koje imenuje ministar znanosti, a imena su njihovih članova tajna.
Međutim, udžbenik »Zašto je povijest važna? 4« nije izoliran slučaj koji se nekako »provukao« ispod dvostrukoga recenzentskoga radara. Godinama hrvatski povjesničari upozoravaju na problematiku udžbenika za nastavu povijesti u osnovnim i srednjim školama, osobito u pogledu tema iz novije hrvatske povijesti kao što su Domovinski rat ili razdoblje komunističke Jugoslavije.
Stoga se – unatoč odluci Ministarstva i promptnomu udaljavanju spornoga udžbenika iz hrvatskih gimnazija – ne može reći da nadležne institucije i same nisu dio problema neistinitih i tendencioznih povijesnih udžbenika, na kojima se odgajaju generacije budućih nositelja hrvatskoga društva.
»Bleiburški mit« i Milka Planinc kao »željezna lady«
Osim netočnoga tumačenja smisla poništene presude protiv Alojzija Stepinca, koji je zaintrigirao vjersku javnosti u Hrvatskoj, udžbenik »Zašto je povijest važna? 4« donosio je hrvatskim srednjoškolcima i niz drugih spornih tumačenja. Primjerice, dok autori udžbenika umanjuju ulogu prvoga hrvatskoga predsjednika Franje Tuđmana, u isto vrijeme veličaju neke protagoniste jugoslavenskoga komunističkoga sustava poput Vladimira Bakarića (kojega zovu političkim akterom zaslužnim za »postizanje veće samostalnosti Hrvatske u Jugoslaviji«) ili Milke Planinc (koju uspoređuju s britanskom premijerkom Margaret Thatcher i zovu »željeznom lady«).
Na stranicama udžbenika spominje se i »bleiburški mit« te preuveličavanje žrtava križnih putova i drugih komunističkih poratnih obračuna, no izostavlja se i »jasenovački mit« o stotinama tisuća ubijenih Srba u logoru Jasenovcu – mit koji je sve do raspada komunizma bio »službena istina« namijenjena dezavuiranju hrvatskoga naroda i dokazivanju njegove navodne urođene genocidnosti. U udžbeniku se – uza sve navedeno – u temama iz svjetske povijesti prešućuju događaji koji pokazuju da je narav komunističkoga totalitarizma bila u svojoj biti jednako zločinačka kao i narav nacističkih ili fašističkih režima.
Nepravda koja se neprestano vuče
Kratku izjavu o povlačenju udžbenika »Zašto je povijest važna? 4« Glas Koncila je zatražio od postulatora za kauze beatifikacije i kanonizacije Zagrebačke nadbiskupije dr. Jurja Batelje, koji je problem prvi aktualizirao u hrvatskoj javnosti. Tezu koja umanjuje značaj poništenja komunističke presude protiv Stepinca i njegovu rehabilitaciju mons. Batelja opazio je krajem prošle godine u spornom udžbeniku. Riječ je o nepravdi vezanoj s likom hrvatskoga blaženika koja se neprestano vuče, upozorio je mons. Batelja i napomenuo da je okrugli stol u Hrvatskom saboru pomogao da se ta laž o Stepincu ispravi. Dodao je da postoje i brojne druge »krive stranice« povijesti koje tek treba ispravljati te da povlačenje udžbenika »Zašto je povijest važna? 4« može biti primjer koji ulijeva nadu da će se u Hrvatskoj u budućnosti ispravljati i druge povijesne nepravde.
