EKSKLUZIVNO: REKTOR SVETIŠTA SV. LEOPOLDA BOGDANA MANDIĆA U PADOVI O ZNAKOVITIM USLIŠANJIMA »Stvarno mislim da je to bilo čudo«

Snimio: B. Čović | Stotine tisuća vjernika koje su iskazale štovanje neraspadnutomu tijelu sv. Leopolda Mandića u travnju (Zagreb) i rujnu (Zadar, Split, Dubrovnik, Rijeka i Herceg Novi) 2017. godine pokazale su da su Hrvati na nov način otkrili i zavoljeli »svojega« svetca. Sv. Lepoldu su posvećene župne crkve u Zagrebu, Splitu, Osijeku, Bedekovčini, Koprivnici, Požegi, Slavonskom Brodu, Virovitici i Maglaju

»Mnogi se obraćaju sv. Leopoldu moleći za izlječenje, svoje ili svojih bližnjih. No budući da ne mogu doći u svetište, odlaze na internetsku stranicu gdje mogu naći molitvene obrasce, ili pak zovu telefonom. Primili smo i dojave o zadobivenim milostima«, kaže rektor o. Gusella.

Otkako je zajednica vjernika u Hrvatskoj na posve nov način otkrila i zavoljela sv. Leopolda Bogdana Mandića dogodilo se mnogo toga. Neke su spone bez sumnje prekinute, ali se uspostavljaju nove. O. Flaviano Giovanni Gusella, rektor svetišta sv. Leopolda Bogdana Mandića o tome za »Glas Koncila« kaže: »Nažalost, zbog pandemije su prekinuta sva mjesna, nacionalna i međunarodna hodočašća, uključujući i ona iz Hrvatske. To je iskustvo zajedničko svim svetištima. U našem svetištu… nismo mogli ostvarivati kontakte (slavlja, molitve, slati poruke) s pobožnicima našega svetca putem masovnih medija. Jedini instrumenti bili su nam telefon i elektronička pošta, koji su se, međutim, pokazali podosta korisnima u službi pružanja utjehe, potpore i nade. Zvale su nas osobe koje su bile usamljene ili kušane bolešću, bilo one osobno bilo članovi njihovih obitelji. Tražile su slušanje, odgovore u vjeri, a nadasve da za njih molimo. Naša je kapucinska zajednica svaki dan slavila liturgiju časova i euharistiju, zatvorenih vrata, ali širom otvorena srca za sve što se od nas tražilo kako bismo to, po zagovoru sv. Leopolda i Blažene Djevice Marije, stavljali pred Gospodina. I nas je pogodio koronavirus te smo suosjećali s onima koji su zbog toga trpjeli.«

Korona utjecala na načine obraćanja

Još se nešto dogodilo u međuvremenu. Naime, 6. siječnja 2020. godine vatikanska Kongregacija za bogoštovlje prihvatila je prijedlog talijanskih biskupa da se sv. Leopold Mandić u Italiji štuje kao zaštitnik oboljelih od tumora. No mjesec dana nakon toga »pogodila nas je olovna oluja pandemije«, kaže o. Gusella. »Ali prije nego što se to dogodilo, vijest su prenijele novine i televizije. To je popraćeno s velikom radošću, također i zato što su se mnogi angažirali te prikupili 70 tisuća potpisa koji su predani Talijanskoj biskupskoj konferenciji koja je prihvatila zahtjev za nebeskim zaštitništvom te ga jednoglasno podržala i proslijedila Kongregaciji«, rekao je o. Gusella. U svakom slučaju, »mnogi se obraćaju sv. Leopoldu moleći za izlječenje, svoje ili svojih bližnjih«. »No budući da ne mogu doći u svetište, odlaze na stranicu (www.leopoldomandic.it) gdje mogu naći molitvene obrasce, ili pak zovu telefonom. Primili smo i dojave o zadobivenim milostima«, kaže rektor Gusella.

»Zahvaljujem otcu Leopoldu«

Zahvaljujući susretljivosti rektora svetišta sv. Leopolda Bogdana Mandića u Padovi o. Flaviana Giovannija Guselle, »Glas Koncila« dobio je na uvid neka od svjedočanstvima o zadobivenim milostima, koja su objavljena u glasilu svetišta »Portavoce di San Leopoldo«. Premda se većina izlječenja iz tih svjedočanstava ne može zvati čudima u strogom smislu riječi, kod svih je uistinu riječ o milosti: o miru u suočavanju s jednom od najtežih životnih drama. Neki su opisi jednostavni, minimalistički, proizišli isključivo iz potrebe da se zahvali svetcu. Tako, primjerice, osoba koja se krije iza inicijala D. S. iz Masere di Padova – ne zna se ni je li riječ o muškoj ili ženskoj osobi – jednostavno kaže: »Zahvaljujem otcu Leopoldu za pomoć koju mi je dao u prigodi kirurškoga zahvata zbog raka, koji je završio na najbolji mogući način.«

Na taj način ozdravlja od tumora samo 5 posto »čudesnika«

Druga su svjedočanstva nalik pravim pripovijestima o životnim dramama. Iz svjedočanstva Nelle Fragale iz grada Lamezia Terme na samom jugu Italije donosimo tek nekoliko redaka. »Svibanj 2019. Bila sam u Padovi sa sinom koji je trebao imati osjetljiv zahvat. Našla sam se u taksiju sa svoje dvije šogorice (…) kad je taksist, bez nekoga vidljivoga razloga, rekao: ‘Čini se da Padova nema samo sv. Antuna, nego da ima još jednoga svetca čudotvorca, svetca za tumore koji je izliječio mnoge.’ I naveo je nekoliko primjera. Osjećala sam se čudno i pitala se: ‘Zašto nam je to ispričao? Je li mislio da je jedna od nas bolesna? Čudno, bile smo opuštene i vesele.’ Zaboravila sam na tu zgodu. Sve dok, za mjesec dana, nismo doznali da moj brat Antonio ima tumor na debelom crijevu.« Nije moguće sve prenijeti, ali podulja priča ima sretan završetak. »Eto, moj je brat, nakon kemoterapije i radioterapije, pobijedio tumor! (…) I za liječnike i laboratorijske tehničare… to je ‘čudo’. Čula sam da samo pet posto ‘čudesnika’ ozdravlja od tumora samo s kemoterapijom i radioterapijom. (…) Stvarno mislim da je to bilo čudo. Sveti Leopold ušao je u moj život i putovi nam se često susreću.«

Posvećenje vlastitoga života kršćanskomu jedinstvu
Ponukan Kristovim govorom o dobrom pastiru zapisanim u evanđelju (Iv 10, 11-18), u kojem je naglasak na »jednom stadu i jednom pastiru«, već je u najranijim godinama sv. Leopold osjetio želju da radi na kršćanskom jedinstvu. Njegovo izgaranje za ostvarenje toga cilja, posebice između istočne i zapadne Crkve, dovelo ga je do potpunoga posvećenja vlastitoga života Isusovoj želji »da svi budu jedno« (Iv 17, 21). O tome govori mnoštvo njegovih zapisa, među kojima je vrijedno sjetiti se npr. teksta koji je napisao na poleđini »svete sličice« u vrijeme obnove zavjeta 8. siječnja 1912.: »Evo, pred Bogom se zavjetujem cijelim svojim srcem i voljom da ću usmjeriti svu snagu svoga života za spasenje odijeljenih Istočnjaka po volji Božjoj i onih koji uz mene stoje; osjećam ovo u punini duše i srca.«
Dan sestrinstva na spomendan sv. Leopolda

Dan sestrinstva i medicinskih tehničara širom svijeta slavi se na rođendan Florence Nightingale (Firenca, 12. svibnja 1820. – London, 13. kolovoza 1910.), engleske medicinske sestre koja je bitno promijenila odnos prema ranjenicima u bolnicama, smanjila njihovu smrtnost i podignula higijenske standarde. Stoga se »dama sa svjetiljkom«, kako je još za života prozvana jer je noću obilazila bolesničke krevete i tješila umiruće vojnike, smatra osnivačicom moderne bolničke njege. Dan silnoga mnoštva onih na svijetu koji s mnogo ljubavi, samoprijegora i truda nastoje bolesnima poboljšati zdravlje poklapa se sa spomendanom sv. Leopolda Bogdana Mandića. Neki će reći – puka slučajnost, no vjernički pogled nudi dublji smisao. Naime, njihovim se preklapanjem simbolički pokazuje ljudska cjelovitost tijela i duše, u kojoj su podjednako važni i vrijedni trud, skrb i nastojanje u liječenju jednoga i drugoga.