FRONTMAN BENDA CENZURIRANA ZBOG PRO-LIFE STAVOVA: »Ponekad je dobro ispasti negativac«

»Pjesme Ogenja [!] (…) ne nose nikakve hude, bludne, provokativne, zle, podcjenjivačke, anarhističke, prgave, revoltirane, mučne i ine punkerske konotacije zbog kojih bi se dušebrižnici hvatali za glavu s konzekventnim namjerama poduzimanja određenih sankcija, nedajBože cenzure i manijakalnih predrasuda«, zapisao je Vladimir Horvat Horvi prije tri godine u recenziji drugoga albuma koprivničkoga folk-punk-sastava »Ogenj«, vjerojatno i ne sluteći kakvim će »naopakim« proročanstvom njegove riječi postati. Jer upravo zbog jedne od pjesama s opisanoga albuma »Si kak jen« ognjeni su Koprivničani iskusili cenzuru motiviranu »manijakalnim predrasudama«.

Naime, kako su 26. srpnja prenijeli brojni hrvatski mediji, dvostrukim osvajačima Porina koji su u Klubu »Močvara« 17. kolovoza trebali biti predgrupa »The Rumjacksima« uprava kluba zabranila je nastup zbog katoličkoga svjetonazora o vrijednosti života koji njihov pjevač Tomislav Mihac Kovačic izražava u pjesmi »Duša«. »Ponekad je dobro ispasti negativac«, opisuje nam svoje iskustvo, ne bez ironije.

»Mnogo me znanaca pitalo kako sam, ali već sam naučio biti na piku zbog svojih gledišta«, nastavlja nekadašnji vođa evangelizacijskoga punk-sastava »Božje ovčice«. »Doduše, s ‘Božjim ovčicama’ kao kršćanskim bendom mogli smo očekivati da će nam na koncertu netko baciti suzavac, ali nismo očekivali da bi netko bojkotirao ‘Ogenj’. Tim više nam znači potpora i glazbenika i kritičara – mnogih drukčijega svjetonazora – koji ovu zabranu smatraju besmislenom, pogotovo jer dolazi od onih koji inače brane slobodu govora«, primjećuje Mihac Kovačic, dodajući da će neki danas i čovjeka koji svojim poslom ide po cesti shvatiti kao ugrozu ili uvrjedu. »Kada smo svirali na jednom festivalu u Rijeci, organizatori su me zamolili da promijenim majicu jer je na njoj pisalo ‘Pravi muškarac štiti život’. Rekao sam im neka slobodno zaborave na to. To jednostrano, mekušasto zazivanje vlastitih prava bez preuzimanja odgovornosti sve nas nastoji svesti na osjetljive biljčice. Ovo nam je iskustvo zato poticaj da treći album bude još ‘jači’ od prethodnih, s više buke i britkosti«, najavljuje »Ognjev« pjevač, gitarist i tamburaš, ne skrivajući da i u »našim krugovima« – »fali punka«. »Zbog sigurnosti naših zajednica nema nas na ulici. Nedostaje nam spremnosti da nas povede trenutak i da za svoje ideale idemo do kraja.«

A odakle je krenula njegova borba za ideale? »Moje glazbeno putovanje nije započelo u ‘Ognju’, nego s ‘Božjim ovčicama’ i drugim bendovima koji su nekoć svirali i na dekanatskim susretima. Otada do danas uvijek smo u vatri, uvijek negdje između. Ni svijet ni Crkva pretjerano ne razumiju što radimo te ne znaju bi li nam se pridružili na bojišnici ili čučnuli i čekali da vide hoćemo li preživjeti. No kada se ova priča zakotrljala, svjetovni mediji redom su ju preuzeli kao nešto bombastično, a gorak okus ostavlja što iz crkvenih medija dosad nitko s nama nije kontaktirao. Zato mi je donekle i drago što se sve ovo dogodilo, koliko god bilo mučno. Neke stvari koje sam prihvaćao zdravo za gotovo uspio sam raščistiti sa sobom. A i ‘Ognju’ je to bio svojevrstan team building. Nismo katolički ni evangelizacijski bend , nismo svi praktični vjernici, ali nitko od dečki ne poteže pitanje o temama kojima se smijemo baviti niti se bojimo otvoreno izraziti vlastita gledišta, pa i ona vjernička. Mislim da nema pravoga rocka bez takvoga inata«, ističe Mihac Kovačic.

Močvarna je zabrana, čini se, samo dodala ulje na »Ogenj«. »Mi ‘Dušu’ već dugo ne izvodimo jer nam je bez violine to teško, a violinist nam je na raspolaganju rijetko. U novoj ju postavi zato i nismo svirali – čak bih rekao da smo ju posljednji put svirali baš na promociji albuma u »Močvari« – no ova nas je situacija potaknula da ju vratimo u program. Pjesma je zaista odjeknula, javljaju nam se ljudi koji za nas prije nisu čuli, a usto su nam i Facebook i YouTube ‘porasli’ a da nismo poslali ni jedan PR-tekst«, otkriva Mihac Kovačic kroz smijeh. I dok nam spominje skore nastupe na Šoderici i u Orahovici te najavljuje jesenski koncert prijateljâ »Ognja«, njihov vođa naglašava da ne želi sotonizirati »Močvaru«. »U ‘Božjim ovčicama’ bili smo spremni grliti one koji su nam stavljali nož pod vrat. Zato bih i volio da bez obzira na sve ‘Ogenj’ nastupi u ‘Močvari’ prije ‘Rumjacksa’, da dokažemo jesmo li ljudi onako kako najbolje znamo – glazbom. I moj je Učitelj okrenuo drugi obraz. Zašto ne bih i ja?«