GLIFOZATU (NI)SU ODBROJENI DANI Novi dokaz štetnosti najraširenijega herbicida

Izglasani kompromis u Europskom parlamentu jest »poklonjeno vrijeme« za prilagodbu poljoprivrede novim herbicidima

Foto: Shutterstock

Najpopularniji i najprodavaniji herbicid na svijetu glifozat nalazi se na »listi na odstrjel«. Njegova je tržišna sudbina ugrožena politički, medijski i znanstveno. Prošle su godine u Europskom parlamentu predstavnici država članica zahtijevali zabranu glifozata, no zbog interesa agrokemijske industrije dozvola je produžena za sljedećih sedam godina. Javna je tajna da je izglasani kompromis »poklonjeno vrijeme« za prilagodbu poljoprivrede novim herbicidima. Drugim riječima, glifozatu su »odbrojene godine«.

Politički i znanstveni poraz

I 2017. je godina počela loše za glifozat, ovaj put na znanstvenom planu. Devetoga je siječnja objavljena studija koja dokazuje izravnu povezanost glifozata s metaboličkim poremećajima poput bolesti masnih jetara, gojaznosti i dijabetesa (Scientific Reports 2017, 7:39328). Rezultate istraživanja engleskih i francuskih autora objavila je ugledna izdavačka kuća »Nature«, što je (mnogima) dovoljan razlog za upozorenje i zabrinutost.

Prošle su godine Nijemci otkrili da svaka litra piva sadrži u prosjeku nekoliko desetaka mikrograma glifozata, što je stotinjak puta veća mjera od one koja je dopuštena za tragove glifozata u pitkoj vodi.

Znanstvenici su otkrili da glifozat izaziva navedeni metabolički sindrom, i to u koncentracijama koje su tisuću puta manje od onih dopuštenih. Ti su rezultati pravi izazov za nadležne regulacijske institucije koje su dopustile uporabu herbicida u poljoprivredi.

Glifozat u kruhu i vodi

Bolest masnih jetara zahvaća četvrtinu američke populacije, a nešto je manja učestalost zabilježena u Europljana. Poznati su faktori rizika za razvoj toga metaboličkoga poremećaja: pretjerana tjelesna masa, povišena koncentracija glukoze te visoki kolesterol i trigliceridi u krvi. Čini se da će i glifozat završiti na popisu vanjskih čimbenika u razvoju bolesti masnih jetara. Budući da je glifozat najkorišteniji herbicid na svijetu, prehrana je najčešći način izlaganja toj kemikaliji.

Poznato je da je više od 90 posto uzoraka genetički modificirane soje zagađeno mikrogramskim dozama glifozata, a četvrtina kruha u Ujedinjenom Kraljevstvu sadrži više od 200 mikrograma glifozata po kilogramu pekarskoga proizvoda. Prošle su godine Nijemci otkrili da svaka litra piva sadrži u prosjeku nekoliko desetaka mikrograma glifozata, što je stotinjak puta veća mjera od one koja je dopuštena za tragove glifozata u pitkoj vodi.

Glifozat u krvi i urinu

Zbog masovne uporabe glifozata u voćnjacima i vinogradima, na poljima s različitim usjevima, pa čak i u vrtovima, nemoguće je izbjeći kontaminaciju glifozatom. Nedavne analize provedene na njemačkom medicinskom institutu u Bremenu pokazuju da se u više od 90 posto ljudi glifozat nalazi u urinu. Dodatan je problem što spomenuta bolest masnih jetara izaziva niz drugih komplikacija – naticanje i oštećenje jetara te pojavu ciroze i dijabetesa.

U kulturi u kojoj je prinos po hektaru postao načelo dobre poljoprivredne prakse glifozat je neizbježan kemijski dodatak. Posebice u sjetvi genetički modificiranih usjeva. Glifozat je primjer kako znanstvena istraživanja kontaminirana industrijskim i financijskim interesima dovode do loših proizvoda čiji životni vijek na tržištu ovisi o strpljenju javnosti.

U svim tim procesima može sudjelovati i glifozat. Prema riječima Michaela Antonioua, profesora na londonskom King’s Collegeu, epidemiološka slika bolesti masnih jetara bit će dodatno pogoršana zbog onečišćenja okoliša i hrane glifozatom: »Naše je otkriće važno imajući u vidu da je bolest masnih jetara najavljena kao nova globalna epidemija. Tridesetak posto američke populacije ima masne naslage u jetrima, a situaciju pogoršava povećana učestalost dijabetesa, gojaznosti i metaboličkih sindroma. Međutim, mnogi ljudi pate od bolesti masnih jetara iako nemaju nikakve faktore rizika za taj poremećaj. Stoga je očito da se drugi čimbenici, poput onečišćivača u okolišu i hrani (poput glifozata, op. a.), ne smiju zanemariti.«

Osim toga, glavni autor spomenute studije upozorava i mjerodavne institucije: »Naši rezultati pokazuju izravnu povezanost vrlo niskih nanokoncentracija glifozata s razvojem bolesti masnih jetara. To je uputa regulacijskim institucijama da preispitaju procjenu sigurnosti herbicida koji kao djelatnu tvar sadrže – glifozat.«

Znanost i(li) interes

Bolest masnih jetara postala je tako cijena pohlepe na oranicama. U kulturi u kojoj je prinos po hektaru postao načelo dobre poljoprivredne prakse glifozat je neizbježan kemijski dodatak. Posebice u sjetvi genetički modificiranih usjeva. Glifozat je primjer kako znanstvena istraživanja kontaminirana industrijskim i financijskim interesima dovode do loših proizvoda čiji životni vijek na tržištu ovisi o strpljenju javnosti.

Za razliku od pravih fundamentalnih i bezinteresnih istraživanja koja otkrivaju prirodne zakone i stvaraju vrlo uvjerljive (i lijepe) teorije o kemijskim vezama, relativnosti ili nasljeđivanju, znanost u službi tehnologijskoga transfera često završava bankrotom ili skandalom.

IZVORGlas Koncila br. 3/2017.
Prethodni članak100 GODINA VOJSKE BEZGRJEŠNE »Oružje« je molitva i zaštita nebeske Majke
Sljedeći članakO LIKU MARTINA LUTHERA U POVODU 500. OBLJETNICE REFORMACIJE Jedna od najintrigantnijih osoba u kršćanskoj povijesti