Prvijenac uskrsnuća je Isus Krist. On je svojom ljudskom naravi bio podvrgnut patnji i smrti, što je prihvatio kao žrtvu ljubavi za spasenje ljudi. Na Veliki petak dogodila se ta žrtva ljubavi uz cijenu kojom grešnik može dobiti oproštenje grijeha i postati sin Božji. Grijesi se skrušenim ljudima opraštaju cijenom Kristove žrtve. To je cijena spasenja i ponuda svakom čovjeku da u sretnoj vječnosti ostvari puninu smisla svoga života.
Dar i učinak otkupljenja u punini je ostvaren u Blaženoj Djevici Mariji. Bog ju je u svojoj providnosti odvijeka predvidio za suradnicu u najvećem Božjem djelu ljubavi, u spasenju čovjeka od grijeha i smrti. Bog će se utjeloviti i roditi od Djevice da druga božanska osoba svojom ljudskom naravi izvrši djelo spasenja.
Budući da je Majka Spasiteljeva bila uronjena u otajstvo Isusa Krista od njegova rođenja u Betlehemu do njegove smrti na križu, logikom Božje ljubavi uključena je i u Isusovu pobjedu nad grijehom i smrću. Uključena je i u slavu uskrsnuća.
Tako ona, proslavljena dušom i tijelom, u nebeskoj slavi sudjeluje u proslavi uskrsnuloga Spasitelja, a svojom majčinskom ljubavlju povezana je i s nama na zemlji kao uzor vjere i svetosti, kao zagovornica i Majka, kao objava onog uzvišenog cilja života za koji nas je Bog stvorio i Sin Božji svojim križem otkupio. I mi smo pozvani da prihvatimo Božji plan za slavno uskrsnuće.
Neumrlom dušom ulazimo u vječnost, ali i tijelo je određeno za uskrsnuće u posljednji dan. Čitav se čovjek u ovom životu odlučuje za svoju vječnost: sretnu ili nesretnu.
Smisao našeg postojanja na zemlji jest baš u izboru sretne vječnosti u Bogu. To je dostojan smisao Božjeg stvaranja i čovjekova postojanja.
Mi tek onda živimo pravim životom kad Bog svojom svetošću i ljubavlju živi u nama i mi u Bogu. Krštenjem smo postali hramom Duha Svetoga. Jesmo li to ostali? Živimo li to? Živimo li za nebo i za slavno uskrsnuće?
Iz knjige »Vjeruješ li ovo?«, Glas Koncila, 2005., str. 58-61
