IZAZOV PREPOZNAVANJA Sotonine maske

Foto: Shutterstock

U raspravama o sotoni redovito dolazi do napetosti i suprotstavljanja mišljenja. Za neke je njegovo postojanje fikcija, a drugi ga vide na svakom koraku. Mnogi ljudi ga se boje, a neke ništa tako ne vuče pred televizijske ekrane kao filmovi o istjerivanju đavla, koji se po pravilu prikazuju u noćnim satima, kao da je noć privilegirano mjesto za takve filmove. Čini se da drukčije i ne može biti kad je sotona u pitanju. Na kraju, zar to i nije njegova namjera? Nije li upravo on onaj koji unosi pomutnju, uznemiruje, razdjeljuje?

Sotona je najviše na djelu kad se negira njegovo djelovanje, a otisak njegovih prstiju može se vidjeti i u onih koji smatraju da su im prsti čisti. Blizu je onima koji ga vide na svakom koraku i sve i svakoga sotoniziraju, a ne mora značiti da je daleko i od onih koji, polazeći od sebe, sve idealiziraju. Neki, odmahujući rukom kao da se radi o bajkama, priču o sotoni ne uzimaju uopće ozbiljno sve dok nenadano ne naiđu na neku lijepo ukrašenu zamku. Drugi pak, grčevito se držeći slika i priča o sotoni i grijehu, sve uzimaju previše ozbiljno, što ih dovede do straha i od svoje sjene.

Sotona nikad ne pokazuje lice jer ga je sakrio maskama. Varanje i laž njegovi su sinonimi. Ne predstavlja se kao čovjekov neprijatelj, nego kao onaj koji čovjeku želi dobro. Sotonino podmuklo djelovanje nije šablonsko da bi ga se moglo lako pročitati. Ne djeluje samo preko čovjekovih grijeha i međusobnih uništavanja, nego i preko uspjeha. Ne lovi samo u mutnom i tamnom, nego i pod blještavim svjetlima. Iako ga ne privlači materijalno – jer je duh – ipak preko materijalnih stvari najlakše privlači duše. Nije tjelesan, ali djeluje preko tijela. Sve čini da dvoje ljudi spoji i odvuče u krevet prije braka, a kad uđu u brak, čini sve što može da im tijela udalji jedno od drugoga.

Zbog podmukla i lukava djelovanja nije lako sotonu razotkriti, a Božje djelovanje nije lako prepoznati. Nakon što je Bog rekao svoju riječ, odmah je tu sotona sa svojim umilnim šaputanjima. Tako se može dogoditi da čovjek bude u zanosu »vjere«, a vrlo revno se bori protiv »nevjernika«. Dovoljno se sjetiti Savla.

Očito, potrebno je mnogo napora i mudrosti da se dešifrira ključ sotoninih prerušavanja i pronađe izlaz iz zamršenoga labirinta u koji ljude uvodi kroz miomirisne vrtove.

IZVORGlas Koncila br. 46/2017.
Prethodni članakKAKO SE PROVODI OVRHA NAD MIROVINAMA? Dvije trećine moraju ostati netaknute
Sljedeći članakAPOLITIČNOST KRŠĆANA BILA MU JE NEPRIHVATLJIVA Katoličke kulturne širine Radovana Grgeca