U svjetlu Uskrsa želimo razmišljati o pitanju: koji je smisao ljudskoga života na zemlji? O tom se pitanju može razmišljati samo sa stajališta ograničenoga vremena, samo u horizontali života. Mnoge ljude zanima samo horizontala ljudskoga postojanja. No u toj se horizontali ne nalazi konačni odgovor na pitanje smisla. Za neke je ljude smisao života: mnogo imati, stjecati i posjedovati bogatstvo da bi se moglo imati sreću. Sve to može na neko vrijeme zadovoljiti čovjeka, može mu priuštiti da se osjeća sretnim, ali to je samo zemaljska sreća i horizontala života. Mnogi opet misle da su jedini smisao života svi mogući užitci, zabave, dobro jesti i piti. To su plićaci koje se vrlo brzo pregazi, da bi se potom ušlo u prazninu i razočaranje.
Postoji pravi odgovor, a taj je u punini dao Stvoritelj naukom, mukom, smrću i uskrsnućem Sina Božjega Isusa Krista. Postoji vertikala sreće, blaženstva i punine smisla. Svi ljudski napori da se nađe pravi odgovor na najdublje pitanje smisla života ne bi uspjeli doći do takve jasnoće, istinitosti i sigurnosti odgovora kakav nam daje Isus Krist. On svojim uskrsnućem potvrđuje Božju objavu o smislu života. Punina sreće nije u vremenu, nego u vječnosti. To je vertikala smisla.
Živjeti za vertikalu smisla znači živjeti Duhom Božjim, a ne duhom svijeta. Živjeti blaženstvo Uskrsnuloga, usrećuje za vječnost. Isus je kazao apostolima: »Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte.« (Iv 14,11) To znači obećanje: »Da i vi budete gdje sam ja«. Završimo Isusovim obećanjem koje u srce vjernika ulijeva neugasivu nadu: »Vi ćete se žalostiti, ali žalost će se vaša okrenuti u radost.« (Iv 16,20) Amen!
Iz knjige »S Bogom licem u lice«, Glas Koncila, 2005., str. 259.- 262.
