O. Stipić zadovoljno govori da ima poprilično suradnika, ali on osobno ne želi nikoga posebno istaknuti. No barem nekolicinu po slučajnom izboru treba spomenuti. Jedna je od njih rođena Zagrepčanka Paula Radić, koja je diplomirala i magistrirala novinarstvo na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti. Sa suprugom Petrom Radićem Žumberčaninom iz Sošica skrasili su se u Jastrebarskom 2005. i radost im se odmah »čita« na licima jer mali Noa je »na putu«. Petrova sestra Snježana Radić stigla je prije 18 godina, nakon završene srednje škole zaposlila se u parfimeriji, a kad god ima slobodnoga vremena, posjećuje samu majku u Sošicama jer je otac umro prije deset godina. Antonio Agostini rođen je u njemačkom Augsburgu, gdje mu je otac radio, student je glume na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. »Čudnim Gospodnjim putovima vratili smo se i nastanili u Jastrebarskom«, napominje. Željko Bastašić, 54-godišnjak iz žumberačke župe Pećno, radi u HŽ-u, upoznao je u Njemačkoj suprugu Vesnu r. Jurgan, rimokatolkinju iz Žumberačke Kupčine. »Tata je ovdje s nama u Jaski«, pripovijeda Željko, »ali odlazimo na žumberačku rodnu grudu gdje kosimo, čistimo i održavamo da imanje ne propadne.« Još je jedna magistrica novinarstva aktivna u župi – Morana Delač, rimokatolkinja je, ali zbog ljubavi rado je »postala« grkokatolkinja. Naime, izabranik njezina srca je Mateo Bastašić, također grkokatolik podrijetlom iz Pećnoga, student Kineziološkoga fakulteta u Zagrebu. Ukratko, sretni su, zaljubljeni i puni planova za budućnost. Pravnica Patricija Lukšić, rimokatolkinja, pojkinja je (pjevačica na liturgiji) jer je, kako sama objašnjava, doista velika ljubav veže uz prekrasan obred pun simbolike i duhovnosti. »Sretna sam što pripadam ovoj župi, još uvijek u nastajanju, ali toliko živoj s meni divnim ljudima koji me okružuju i s kojima se redovito susrećem. Udala sam se i odselila u Veliku Goricu, ali srce me vuče i dolazim redovito. Osim toga, župnik je predivan, blizak ljudima, osjetiš njegovu iskrenost i spremnost da pomogne bilo kada i u bilo kojoj situaciji, nikoga ne odbacuje pa ni one koji ne dolaze na liturgiju. Bez pretjerivanja, privlači ljude, ne samo vjernike, nego i one koji bi to htjeli biti. Muž Tomislav Lukšić ima tvrtku za financijsko poslovanje i također voli doći sa mnom u našu crkvu.« Edit Zeltner Nikšić rođena je u austrijskom Grazu, a g. 2003. preselila se u Hrvatsku, gdje je predstavnik njemačke tvrtke koja proizvodi medicinsku opremu za dijagnostiku. Namjeravala je živjeti u Žumberku koji ju je ljepotom, kako sama kaže, oduševio. »Htjela sam promijeniti i obred, ali su mi rekli da je to moguće tek ako se vjenčam u grkokatoličkoj crkvi. I dragi Bog mi je dao milost da upoznam supruga Borisa Nikšića koji je kršten u Žumberku u Stojdragi. Vjenčali smo se 2012. u grkokatoličkoj crkvi u Samoboru pa mi se želja ispunila, sada sam prava grkokatolkinja! Živimo u Vrapču sa 10-godišnjom kćerkom Monikom, ali jako smo povezani s o. Milanom i redovito dolazimo u Jasku.«
Župnik Stipić ima još jednu pastoralnu obvezu – godine 2008. imenovan je dušobrižnikom za grkokatolike u Dalmaciji, za koje svake zadnje nedjelje u mjesecu u 18 sati, 50-ak m od Rive, u crkvi Gospe od Dobrića u Splitu, služi liturgiju. Naime, g. 1831. trojica pravoslavnih svećenika Dalmatinske eparhije: Petar Krička, župnik u Kričkama kod Drniša, Marko Musović Krička, župnik u Baljcima, i Pahomije Krička, župnik u Vrlici, sa svojim su vjernicima ušli u zajedništvo s Katoličkom Crkvom i tako ušli u sastav Križevačke eparhije. Zbog toga su pravoslavci 1834. godine ubili župnika Petra Kričku, a Pahomija nisu dirali jer su ga zbog krjeposnoga i duhovno-molitvenoga života smatrali svetcem te je uživao velik ugled u narodu. Godine 1836. križevački biskup Gabrijel Smičklas za te je tri župe osnovao Dalmatinski vikarijat sa sjedištem u Kričkama. U sastavu toga vikarijata bila je i vojna grkokatolička kapelanija u Zadru. Zadnji dalmatinski vikar bio je u narodu omiljeni o. Janko Heraković, koji je zbog prijetnje smrću od strane četnika morao napustiti taj kraj. Četnici su tijekom Drugoga svjetskoga rata zapalili i srušili crkve u Kričkama i Baljcima. Župni dvor u Kričkama služio je kao dom za djecu, pa za školu i konačno za mjesnu zajednicu, a u Domovinskom ratu četnici su ga u potpunosti devastirali. U novije vrijeme pristupilo se čišćenju ruševina te je nakon gotovo 70 godina, 1. listopada 2011. križevački biskup Nikola Kekić opet mogao služiti arhijerejsku svetu liturgiju u Kričkama u župnoj crkvi Pokrova Presvete Bogorodice koja se obnavlja skupa sa župnom kućom.
»Prema posljednjem popisu stanovništva pronašao sam da na tom području našeg Dalmatinskoga vikarijata ima 600-tinjak grkokatolika«, navodi zanimljive i široj javnosti potpuno nepoznate podatke o grkokatolicima u Dalmaciji o. Stipić. »Uz spomenuta mjesta pojedini žive također u Splitu, Zadru, Šibeniku i okolnim mjestima i sa svima pokušavam izravno stupiti u kontakt. Zadovoljan sam jer liturgije su sve više posjećene i osjeća se želja za obnovom i novim početkom. Imamo čak i svećeničkoga kandidata iz toga kraja – bogoslova na 4. godini studija Darka Jovanovskoga. Nadamo se da će tamo uskoro stalno boraviti svećenik. Osim toga, planiramo već iduće godine utemeljiti samostan, službeno – manastir eparhijskoga prava, koji je izravno pod vlašću biskupa, po pravilima sv. Studita i sv. Bazilija, koji su u temeljima istočnog redovništva. To će biti prvi muški grkokatolički samostan u Hrvatskoj nakon više od tristo godina.«[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row]
