Grkokatolici – vjerski biser Matoševa đerdana

Grkokatolička župa Preobraženja Gospodnjega u Jastrebarskom

Od Bosanskoga Novoga preko Žumberka do Jaske

Župa i pastoralni centar osnovani su po križevačkom biskupu Slavomiru Miklovšu listopada 2007., a crkva je posvećena u svibnju 2012. kada su u oltar crkve ugrađene moći blaženoga Alojzija Stepinca. Crkva posjeduje i jedinstveni ručno vezeni epitrahilj (dio liturgijske odjeće, u zapadnom »štola«) s motivima žumberačkoga narodnoga veza.

Liturgija se dotada služila ili u franjevačkoj crkvici ili u crkvi sv. Duha, a nekoliko puta i u vojnoj kapelici u jaskanskoj vojarni. Ispočetka ju je dolazio slaviti biskup Nino Kekić, a nakon njega pastoral za tamošnje grkokatolike preuzeo je Danijel Vranešić, sada župnik u Samoboru, koji je, prema riječima župnika o. Stipića, »odradio lavovski dio posla« u pastoralnom i administrativno-građevnom smislu, posjetio je gotovo sve obitelji, sastavio njihov popis, pribavio sve potrebne dozvole za gradnju crkve i drugo.

Za župnika sa stalnim prebivalištem g. 2012. dolazi o. Milan Stipić. Rođen je 1978. u Bosanskom Novom, a odrastao je u Lipiku kamo mu se preselila obitelj: otac Vladislav koji je preminuo prije sedam godina, majka Vesna i dvije sestre, od kojih je Ivana udana i živi u Lipiku, kao i majka, a Lidija studira u Splitu biologiju i kemiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Šest razreda osnovne škole završio je u Lipiku, a zbog ratnih prilika u Zagrebu sedmi razred te osmi u Čazmi, gdje je otac našao posao. Upisao je onda sjemenište na zagrebačkoj Šalati. Rado se sjeća odgojitelja, isusovačkih legendi, o. Petra Galaunera i o. Jure Bosančića. »Nakon završetka srednje škole i kratkoga premišljanja jer mi je tata rimokatolik, a mama grkokatolkinja«, prisjeća se o. Stipić prijelomne životne odluke, »prijavio sam se za kandidata grkokatoličke biskupije i otišao u sjemenište na Gornji grad, kamo sam često odlazio na liturgiju. Tu sam se jednostavno i kratko – ‘našao’. Za svećenika sam zaređen po ondašnjem biskupu Slavomiru Miklovšu 2003. na sv. Luku, kojega smo proslavili nedavno, što znači prije 13 godina.«

Prvo je dobio župu sv. Antuna pustinjaka u Kaštu u Žumberku, gdje je bio pola godine, pa je premješten u župu Uskrsnuća Gospodnjega u Radatoviće, gdje je ostao devet godina. Odatle je nastavio upravljati šest godina župom Kašt, a župu u Jastrebarskom preuzeo je g. 2012.

U mjestu i široj okolici, to znači Sv. Jani, Svetojanskim Toplicama, Klinča-Selima sve do Pavučnjaka i Draganića, nalazi se oko 170 grkokatoličkih obitelji koje pripadaju mojoj župi, a to je 500-tinjak vjernika s kojima uglavnom kontaktiram… Krštenja sam imao dvadesetak u posljednje tri i pol godine otkada sam u Jastrebarskom, a otprilike toliko je bilo i sprovoda.«
Zajednički vjeronauk i blagoslov obitelji

»U mjestu i široj okolici – iznosi osnovne podatke o župi – to znači: Sv. Jani, Svetojanskim Toplicama, Klinča-Selima sve do Pavučnjaka i Draganića, nalazi se oko 170 grkokatoličkih obitelji koje pripadaju mojoj župi, a to je 500-tinjak vjernika s kojima uglavnom kontaktiram. Moram spomenuti vrlo prijateljski i korektan odnos okolnih rimokatoličkih svećenika, kojima se zbog bilo kojega razloga znaju obratiti grkokatolički vjernici. Oni ih u tim slučajevima upozore, ako nisu znali, da imaju svoga svećenika, i upute ih k meni, tako da je suradnja s njima primjerna. Posebno bih spomenuo domaćega župnika rimokatoličke župe sv. Nikole Stjepana Rožankovića i kapelana Tomicu Božićeka, kao i starješinu franjevačkoga samostana o. Velimira Tomaškovića.

Ono što nije baš čest slučaj, idemo u blagoslov kuća svi zajedno, dakle, svi svima, dakle ja sam ne blagoslivljam grkokatoličke, a ni oni samo rimokatoličke obitelji i domove. Vjernici se i na taj način uče da smo svi mi jedna Katolička Crkva. Ponavljam, kada meni dođe rimokatolik koji i nije baš imao prevelike kontakte sa svojom župom, odmah ga upućujem župniku Rožankoviću, a on, jednako tako, grkokatolike koji mu se jave upućuje meni. Krštenja sam imao dvadesetak u posljednje tri i pol godine otkad sam u Jastrebarskom, a otprilike toliko je bilo i sprovoda.

Prema školskim uredbama postoji samo katolički vjeronauk, što znači da nema posebnoga grkokatoličkoga i onda svi grkokatolički vjeroučenici pohađaju katolički vjeronauk, koji je zajednički za sve katolike bez obzira na različitost obreda. Dakle, naša djeca idu na vjeronauk s ostalom djecom u ovdašnjoj Osnovnoj školi »Ljubo Babić«. Riječ je o 40-ak djece u svih osam razreda, što je doista mali broj naspram oko 1300 učenika u 60 razrednih odjela u matičnoj i područnim okolnim školama. Opet moram pohvaliti, ovaj put, vjeroučitelje što djeci pristupaju s puno pažnje i dosada nisam čuo ni jednu pritužbu od naših učenika, što znači da su teološki dobro poučeni da shvaćaju važnost i jednaku vrijednost obaju obreda u Katoličkoj Crkvi. Moram istaknuti da je u tom smislu od prošle godine u školski sat vjeronauka ipak ugrađena tema o grkokatolicima, što je dobro i za većinske rimokatoličke učenike u smislu osnovnoga informiranja. Svi učenici tom prigodom dolaze u našu crkvu u kojoj se uz moje pojašnjenje konkretno na licu mjesta upoznaju s ‘drugim plućnim krilom Katoličke Crkve’, kako je to lijepo rekao pokojni papa Ivan Pavao II. Isti je slučaj i sa srednjoškolskim centrom koji obuhvaća gimnaziju, ekonomsku i strukovnu. Nema puno grkokatoličkih srednjoškolaca, ali su jako privrženi i aktivni u župi.«

Obiteljski pastoral, koncerti, predavanja i izložbe

»Obiteljski pastoral mi je najvažniji, on je temelj svih mojih svećeničkih djelatnosti, što je i zahtjevno jer podrazumijeva stalno posjećivanje i razgovore, ali to je jedini način u ovakvim, uvjetno rečeno, dijaspornim prilikama u kojima se nalazimo. Naša župna zajednica stalno raste, dolaze i mlađi i stariji vjernici, pridružuju nam se i rimokatolici i to je veliko djelo Gospodnje, na čemu sam mu posebno zahvalan.

Crkveni odbor postoji i ima desetak članova, no on je na dragovoljnoj bazi i nije strogo brojčano određen, nije strogo institucionaliziran, u njega nisu birani članovi prema najvećem broju glasova, nisu položili zakletvu pred biskupom i slično. Zbog relativno male župne zajednice on se stalno rađa i stvara u hodu od onih koji žele biti posebno aktivni. Oni pomažu u pripremanju bogoslužja, organiziranju proštenja i hodočašća, kao i bilo kakvih drugih akcija u crkvi i oko crkve. Spomenut ću samo neke podatke o događanjima koja bez njih ne bi bila moguća. Tako smo u ove četiri godine otkako sam župnik imali više od dvadeset koncerata, tri izložbe, brojne tečajeve priprave za brak, predavanja i slično. Sve smo to bili prinuđeni organizirati u crkvi, zbog razloga koji sam spomenuo, ali uskoro će, nadam se, biti u dvorani novoga pastoralnoga centra iza crkve.«