Što je jerihonsko bdjenje? Čuo sam da su se po nekim župama počele održavati takve molitve. Je li takvo bdjenje poznato iz starine u liturgijskoj praksi ili je riječ o pomodarstvu? Koje je utemeljenje takve molitvene prakse?
Dubravko K.
Odgovor na Vaše pitanje pronašli smo na više vjerskih internetskih stranica ili portala, pa i na službenim stranicama Zagrebačke nadbiskupije te Porečke i Pulske biskupije. O jerihonskom bdjenju kroz više je godina objavljivano više tekstova u kojima se objašnjava da naziv bdjenja podsjeća na Jošuin pothvat rušenja jerihonskih bedema ili zidina, kako je zapisano u starozavjetnom biblijskom tekstu, molitvenim poklicima i trubljenjem truba. Danas je to skraćeni naziv za intenzivnu molitvu i klanjanje pred Presvetim u trajanju od sedam dana i sedam noći. S jerihonskim je bdjenjem prvi započeo »apostol svete krunice« – poljski redovnik Anatol Kaszczuk koji je živio od 1912. do 2005. Organizirao je prvo jerihonsko bdjenje u marijanskom svetištu Jasna Gora u Poljskoj 1979. Jerihon je ime drevnoga grada, koji se spominje u Knjizi o Jošui u Bibliji. Jošua je nakon Mojsija poveo izabrani narod u obećanu zemlju i naišao je na velik otpor utvrđenoga grada Jerihona (Jš 6, 1-20). Jošua je slika Isusa koji vodi Crkvu kao novi Izrael u kraljevstvo nebesko. Jerihonske zidine morale su pasti da bi područje u kojem je vladalo poganstvo i idolopoklonstvo pripalo Gospodinu. Izraelci su sedam dana oko jerihonskih zidina trubili i nosili Kovčeg Saveza, tako da se grad na kraju predao (Jš 6, 1-20), piše na »Laudato.hr«, gdje se zaključuje da je pobožnost jerihonskoga bdjenja izraz zadovoljštine za grijehe, djelo pokore i žrtve te svjedočenje vjere i ljubavi prema Isusu. »Obično se održava prije velikih blagdana poput Božića i Uskrsa ili prije važnih događaja.«
Ono što nam se čini važnim prenosi internetska stranica Zagrebačke nadbiskupije koja izvještava kako je Ured za laike pri HBK-u uspio organizirati 16 molitvenih zajednica u molitvenu mrežu koja je prvi put zajednički nastupila u jerihonskom bdjenju u zagrebačkoj kapeli Corpus Domini u došašću 2014. U intenzivnoj molitvi i klanjanju pred Gospodinom molilo se za rušenje zidina nesloge i podjela, zidina grijeha, nepoštovanja ljudskoga života i dostojanstva obitelji. Prema rasporedu koje su načinili predstojnik Krešimir Hodžić i tajnica Marija Žebec sudionici su raspoređeni po satima dan i noć kroz sedam dana i sedam noći. Svaka molitvena zajednica unijela je nešto novo u molitvu: pjesme, šutnju, poklike, molitvu cijeloga ružarija, čitanje biranih stranica Svetoga pisma i razmatranja nad njima. Tako se u sedam dana, prema statistici koja je vođena svakih pet sati, izmijenilo 1026 sudionika. Taj tjedni posjet kapele veći je od onoga koji je kapela imala u svojim početcima kad je blaženi Alojzije Stepinac 1943. pokrenuo vječno klanjanje i kad je kapelu posjećivalo tjedno do 800 klanjatelja. Molitelji su se po volji mogli potpisati i u spomenicu kapele, u kojoj su zabilježena 243 potpisa.
No jerihonsko se bdjenje ne održava samo jednom, nego više puta godišnje, i ne samo u Zagrebačkoj nadbiskupiji, nego i u drugima, a mi smo izdvojili još Porečku i Pulsku biskupiju iz 2016. godine – koje je bilo peto pulsko – i imalo je molitvenu nakanu za mir u svijetu, za što je tako potrebno moliti i danas. I na tim stranicama objašnjavaju da je sedam dana molitve i bdjenja pred Presvetim, uz krunicu i Sveto pismo, »ratovanje na koljenima«, pred Gospodinom i s Gospodinom koji ruši zidine naših grijeha. Pobožnost jerihonskoga bdjenja stoga je izraz zadovoljštine za grijehe, djelo pokore i žrtve te svjedočenje vjere i ljubavi prema Isusu, kaže pojašnjenje u letku koji je bio dostupan svim sudionicima koji su tijekom bdjenja pohodili crkvu Majke Božje od Milosrđa.
