Ovog rujna odjeknula je vijest da Organizacija Ujedinjenih naroda zahtijeva zabranu prakse zamjenskoga majčinstva (gestacije za drugoga) u svim oblicima. Tako proizlazi iz izvješća posebne izvjestiteljice UN-a za nasilje nad ženama Reem Alsalem iz Jordana.
»Praksa zamjenskoga majčinstva dovodi do izrabljivanja i nasilja nad ženama i djecom«, tvrdi se u tom dokumentu od dvadeset šest stranica. Ta praksa »utvrđuje patrijarhalne norme s obzirom na to da se žensko tijelo tretira kao roba i predmet, a zamjenske se majke i djeca izlažu teškim povrjedama ljudskih prava«.
A što kad su djeca rođena u inozemstvu?
Istodobno u Francuskoj predsjednik vlade na odlasku Gabriel Attal, otvoreni homoseksualac, izvijestio je medije da će preko svoje stranke Preporod (Renaissance) uputiti prijedlog za legalizaciju »etičnoga« zamjenskoga majčinstva. Pod »etičnim« se vjerojatno misli na nešto poput oznake fair trade koja se rabi za označavanje podrijetla nekoga proizvoda (npr. kava, kakao i slično) iz »etičnoga« uzgoja s plantaža i tvornica koje poštuju prava radnika i osnovne uvjete za siguran rad. Time se samo dodatno pojačava dojam tretiranja žena i djece kao »radnica« i »robe«.
Iako je dosta država na svojem teritoriju zabranilo praksu zamjenskoga majčinstva, iz dosadašnje prakse Europskoga suda za ljudska prava u Strasbourgu (predmeti Mennesson i Labassee protiv Francuske iz 2014., Paradiso i Campanelli protiv Italije iz 2015., K.K. i dr. protiv Danske iz 2022.) proizlazi da se države teško mogu učinkovito suprotstaviti priznanju roditeljstva djece rođene u inozemstvu. U konkretnim slučajevima djeca su bila rođena redom u SAD-u, Rusiji i Ukrajini.
Obiteljski život prije »isporuke djeteta«
U svim navedenim slučajevima Sud je smatrao da je riječ o neopravdanu miješanju u pravo na poštovanje obiteljskoga života iz članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda, iako su državni zakoni slijedili legitimne ciljeve zaštite zdravlja, prava i slobode drugih.
Doduše u talijanskom slučaju Paradiso i Campanelli došlo je do obrata jer se Italija žalila protiv prvostupanjske odluke, na što je veliko vijeće Suda 2017. preinačilo tu odluku. Ključnim se pokazalo stajalište prema kojem, u slučaju nedostatka biološke veze s oba roditelja, obiteljski život prije »isporuke djeteta« nije konzumiran pa se »namjeravani roditelji« (tj. naručitelji), koji nisu genetski povezani s djetetom, ne mogu pozivati na članak 8. Konvencije. U francuskim je slučajevima pak razlika bila u tome da je barem otac bio genetski povezan s djetetom, a jajna je stanica bila donirana.
U sklopu komercijalnoga zamjenskoga majčinstva
Francuski Kasacijski sud (Cour de cassation) zatim je zatražio savjetodavno mišljenje koje je Sud za ljudska prava donio 2019. U njemu se navodi da – u slučaju prekograničnoga zamjenskoga majčinstva – države nisu dužne automatski priznati status roditelja namjeravanoj majci koju propisi države rođenja djeteta po sili zakona određuju majkom upisanom u rodni list. Tek ako se status majke ostvari posvojenjem ili drugim pravnim modelom može biti govora o zaštiti »obiteljskoga života« u smislu Konvencije.
Krajem 2022. Sud za ljudska prava je u odluci, donesenoj s tankom većinom od četiri sudca, ocijenio da je Danska povrijedila prava zajamčena člankom 8. EKLJP-a u povodu pritužbe namjeravane majke i blizanaca rođenih u Ukrajini u sklopu komercijalnoga zamjenskoga majčinstva jer namjeravanoj majci u takvom slučaju nije bilo dopušteno posvojiti djecu, a ocu je već bilo priznato očinstvo na temelju biološke veze.
Tri sudca, koja su glasovala protiv odluke, iznijela su izdvojeno mišljenje, prema kojem svaka država smije imati politiku koja se protivi takvim aranžmanima. Međutim većina sudaca naglasak je stavila na zaštitu najboljih interesa djeteta, osobito u slučaju utvrđenoga biološkoga očinstva i obiteljskoga okruženja u kojem djeca već žive neko vrijeme. Novim zakonom iz 2024. ukinuta je potreba posvajanja djece od strane namjeravanih roditelja.
Prekretnica u Francuskoj
U vezi s odlukom iz 2022. u predmetu C. protiv Italije Sud za ljudska prava utvrdio je 2023. da je i Italija povrijedila pravo na zaštitu obiteljskoga života kada je biološkomu ocu odbila upisati činjenicu roditeljstva djeteta rođenoga od zamjenske majke u Ukrajini. Međutim Sud je – u skladu s već izraženim stajalištem u danskom slučaju – utvrdio da odbijanjem izravnoga upisa roditeljstva namjeravanoj majci, na temelju ukrajinskoga rodnoga lista, nije povrijeđeno pravo na zaštitu obiteljskoga života.
U Francuskoj se prekretnica dogodila krajem 2024. U trima presudama Kasacijski je sud promijenio svoje načelno negativno stajalište prema sporazumima o ostvarivanju roditeljstva na temelju zamjenskoga majčinstva u inozemstvu te je zauzeo stajalište da treba priznati strane (kanadske) sudske odluke o roditeljstvu francuskih »naručitelja«. Francusko Ministarstvo pravosuđa potom je izdalo naputak nadležnim državnim odvjetništvima da automatski upisuju činjenicu roditeljstva na temelju stranih isprava djeteta rođena od zamjenska majke.
Španjolski zaokret
Nasuprot tomu u Španjolskoj je došlo do zaokreta u suprotnom smjeru. Nakon gotovo petnaest godina relativno benevolentnoga pristupa priznanju roditeljstva u slučaju inozemnoga zamjenskoga majčinstva u presudi s kraja 2024. španjolski Vrhovni sud (Tribunal Supremo) odbio je priznati stranu sudsku odluku iz SAD-a.
Osim što zadaje muke pravnim stručnjacima, praksa zamjenskoga majčinstva, kao i inozemnoga posvojenja, dovodi do brojnih negativnih posljedica, kako za majke i djecu rođenu u tom aranžmanu tako i za društvo u cjelini
Sud je pritom iznio načelno stajalište prema kojem se najbolji interesi djeteta u određenom slučaju moraju odrediti u skladu s vrijednostima koje zastupa konkretno društvo, vrijednostima koje su izražene u pravnim pravilima te u načelima na kojima se temelje nacionalno zakonodavstvo i međunarodne konvencije o građanskom statusu i zaštiti djece.
Zaštita interesa djeteta ne može se temeljiti isključivo na postojanju ugovora o zamjenskom majčinstvu ni na roditeljstvu koje je namjeravanim roditeljima priznato prema stranom pravu (u stranom rodnom listu), čime bi se poticala praksa komercijalnoga zamjenskoga majčinstva. Prema tome, ako je to u interesu djeteta, priznanje roditeljstva na temelju inozemnoga zamjenskoga majčinstva može se provesti isključivo utvrđenjem biološkoga očinstva, posvojenjem ili uključivanjem djeteta u obiteljsku zajednicu udomiteljstvom, uzimajući u obzir i činjenicu prekida svake veze između djeteta i žene koja ga je rodila.
Sedamnaest stranica pristupa
U stajalištima španjolskoga Vrhovnoga suda odjekuju razlozi koji su 2023. doveli do promjene hrvatskoga Zakona o međunarodnom pravu u pogledu priznanja stranih sudskih odluka o posvojenju djeteta iz zemalja koje nisu stranke međunarodnoga ugovora kojim se uređuje pitanje međunarodnoga posvojenja. Predugo su se neki altruistički »inozemni poslovi« tolerirali kao »stražnja vrata« za prakse koje se u tuzemstvu pravno ne bi mogle nikada postići.
O zamjenskom majčinstvu raspravljalo se ove godine i u Europskom parlamentu. Njegova služba za istraživanje objavila je 27. veljače izvješće Davida de Grootea s pregledom pravnoga stanja u EU-u. Na sedamnaest stranica opisani su različiti pristupi toj temi u državama članicama Unije, od dopuštanja tzv. altruističnoga zamjenskoga majčinstva (Irska, Grčka, Cipar i Portugal, i možda uskoro Nizozemska) do potpune, izričite ili implicitne zabrane domaćih sporazuma o zamjenskom majčinstvu (Austrija, Bugarska, Hrvatska, Estonija, Finska, Francuska, Njemačka, Mađarska, Litva, Malta, Slovenija, Španjolska, Švedska), a u nekim zemljama i domaćih i prekograničnih sporazuma (Italija).
Ni roba ni robovi
U izvješću se među ostalim analizira dvojben odnos između aktualnoga prijedloga uredbe Unije o roditeljstvu i Direktive 2024/1712 kojom je zamjensko majčinstvo uneseno kao jedan od oblika kaznenoga djela trgovanja ljudima u članak 2. Direktive 2011/36.
Osim što zadaje muke pravnim stručnjacima, praksa zamjenskoga majčinstva, kao i inozemnoga posvojenja, dovodi do brojnih negativnih posljedica, kako za majke i djecu rođenu u tom aranžmanu tako i za društvo u cjelini. Uz pozitivne signale iz UN-a ne preostaje drugo nego moliti da Bog prosvijetli ljudima pamet, da shvate da djeca nisu roba (»robovi«) ni kućni ljubimci, da na drugi način pomažu siromašnima u drugim državama; ukratko, da počnu poštovati ljudsko dostojanstvo svake osobe, od začeća do smrti.
