KATOLICI U »EGZOTIČNIM« ZEMLJAMA Južni Sudan – katolici na tek započetu mirovnom putu u najmlađoj državi na svijetu

Foto: Shutterstock | Južni Sudan 2011. godine stekao je neovisnost nakon dvadeset godina iscrpljujućega građanskoga rata
Vjersku sliku u Južnom Sudanu čine najbrojniji kršćani, anglikanci i katolici, kojih je 60,5 posto, slijede pripadnici autohtonih afričkih religija sa 32,9 posto, muslimani kojih je 6,2 posto i ostali sa 0,4 posto.

Kao što se neke države po zemljopisnoj odrednici u nazivu razlikuju od drugih država, kao npr. Srednjoafrička Republika od poznatije Južnoafričke Republike, tako i državno nazivlje Južni Sudan sugerira da je riječ o suverenoj državi različitoj od nekadašnje (sjeverne) državotvorne cjeline. Južni je Sudan najmlađa država na svijetu, koja je stekla neovisnost g. 2011., nažalost nakon 20 godina iscrpljujućega građanskoga rata kršćana i animista na jugu protiv muslimana na sjeveru u bivšoj zajedničkoj državi Sudanu. Zapravo, kao i u brojnim sličnim primjerima diljem svijeta, ratni se sukob vodio ne samo zbog etničkih i vjerskih razloga, koji su neosporni, nego i zbog podzemnoga bogatstva jer je Sudan jedna od najbogatijih zemalja naftom. Neovisnošću Južnomu je Sudanu pripalo više od 70 posto sudanskih naftnih ležišta pa od njezine proizvodnje i prodaje država ostvaruje oko 98 posto državnih prihoda.

Država sa 64 etničke skupine

Nakon žestokih ratnih sukoba s ciljem državne neovisnosti, koja je proglašena referendumom 9. srpnja 2011., u novostvorenoj državi Južnom Sudanu, sa 11 milijuna stanovnika, koju čine 64 krajnje siromašne etničke skupine, uslijedili su oružani sukobi dvaju najbrojnijih plemena, potpomognuti vlastitim interesima manjih skupina. Naime, prvi južnosudanski predsjednik Salva Kiir Mayardit iz plemena Dinka rimokatolik je i izabran na izborima 2011. godine, a dopredsjednik Riek Machar iz etničke skupine Nuer pokušao je 2013. protiv njega državni udar. On nije uspio, ali su se ratni sukobi nastavili nesmiljenom žestinom, tako da je, prema nekim procjenama, do danas u ratu poginulo oko 300 tisuća ljudi, a više od 2 milijuna je prognanih. Neprijeporno je da je papa Franjo osobno zaslužan za smirivanje međuetničkih i političkih oružanih sukoba jer je zahvaljujući njegovoj inicijativi »Papa za Južni Sudan«, potpisan 12. siječnja 2020. sporazum o prekidu neprijateljstava. Potpisnici su na predstavljanju sporazuma u Rimu izjavili da su, osim prekida neprijateljstava, spremni dopustiti stalni pristup svim humanitarnim organizacijama, kako bi se ublažile patnje stanovništva koje je osim rata izmučeno i velikim poplavama.

Južni Sudan, službenoga naziva Republika Južni Sudan, prostire se na 644 329 km2 u istočnom dijelu Afrike između Sudana na sjeveru, Etiopije na istoku, Demokratske Republike Konga, Kenije i Ugande na jugu te Srednjoafričke Republike na zapadu. Glavni je grad Juba s nešto više od 500 tisuća stanovnika, službeni je jezik engleski, a u širokoj su uporabi arapski i jezici pojedinih naroda: dinka, nuerski, šilučki, zande i dr.

Zaštitnica katoličkih vjernika Južnoga Sudana (i sjeverne Republike Sudana) je sv. Jozefina Margaret Bakhita rođena u sudanskom gradu Darfuru 1869. Oteli su je u dobi od šest godina arapski trgovci robljem. Otkupio ju je talijanski konzul u Sudanu, s kojim je otišla u Italiju i pokrstivši se pristupila redovnicama družbe Kćeri milosrđa sv. Magdalene od Canosse (kanosijankama) u Veneciji. Umrla je u samostanu u Schiju g. 1947., a zbog svetačkoga života kanonizirana je u listopadu 2000.
U zajedničkoj biskupskoj konferenciji

Vjersku sliku čine najbrojniji kršćani, anglikanci i katolici, kojih je 60,5 posto, slijede pripadnici autohtonih afričkih religija sa 32,9 posto, muslimani kojih je 6,2 posto i ostali sa 0,4 posto.

Sporazumu o prekidu neprijateljstava potpisanom 12. siječnja 2020. u južnosudanskom glavnom gradu Jubi između sudanske vlade i Saveza opozicijskih pokreta Južnoga Sudana prethodila je snažna i dojmljiva Papina gesta 11. travnja 2019. kada je u Vatikanu kleknuo pred južnosudanskim liderima poljubivši im noge s iskrenom i potresnom zamolbom da prekinu sukobe.

Katolički misionari stigli su u Sudan 1842. godine, gradeći škole i bolnice, a prva je katolička misija u Južnom Sudanu osnovana u Gondokorou 1852. kada je kršteno osam muškaraca. Danas je više od 6 milijuna katoličkih vjernika organizirano u jednu nadbiskupiju/metropoliju i šest sufraganskih biskupija. Nadbiskupija južnosudanske metropole Jube ima više od 760 tisuća katolika, od oko 990 tisuća stanovnika, što je nešto više od 77 posto na tom području. Za njih se pastoralno skrbe, prema podatcima iz g. 2017., 62 svećenika, od kojih 47 biskupijskih i 15 redovničkih. U 15 župa i brojnim filijalama i misijama pomaže 26 redovničke časne braće i 78 redovnica. Sadašnji nadbiskup 57-godišnji Stephen Ameyu Martin Mulla stoluje uz katedralu sv. Terezije podignutu 1952. Sufraganske su biskupije: Malakal, Rumbek, Tombura-Yambio, Torit, Wau i Yei. U postotcima najveći broj katolika među ukupnim brojem stanovništva je u biskupiji Wau. Oko 3 milijuna katolika na njezinu području čine više od 70 posto stanovništva, a imaju samo 46 svećenika, 28 biskupijskih i 18 redovničkih, te jednoga stalnoga đakona, 28 redovničke časne braće i 28 redovnica u 19 župa i filijala. Najmanje je katolika, njih oko 12 posto u biskupiji Rumbek, sa 29 svećenika, od kojih je devet biskupijskih i 20 redovničkih te 26 redovnika nesvećenika i 38 redovnica.

Biskupi Južnoga Sudana skupa s biskupima Sudana iz nadbiskupije Kartum i biskupije El Obeid čine zajedničku Sudansku biskupsku konferenciju. Imaju i 80-godišnjega kardinala, umirovljenoga nadbiskupa Kartuma Gabriela Zubeira Wakoa.

Prvi domaći katolički svećenik u današnjem Južnom Sudanu bio je Daniel Deng Sorur iz plemena Dinka, rođen 1859. ili 1860. Krstio ga je talijanski biskup Daniele Comboni, glasoviti misionar u Africi, koji ga je poslao na studij u Rim, a potom u Bejrut. Za svećenika je u družbi kombonijanaca zaređen u Kairu 1886. Djelovao je u kombonijanskim misijama diljem Afrike, a preminuo je u Kairu 1900.

IZVORGlas Koncila br. 6/2021.
Prethodni članakPROFESORICA S OSJEČKOGA EKONOMSKOGA FAKULTETA MARINA STANIĆ O PRIJELOMNOM DOBU ZA MENADŽERE Cijeli je obrazovni sustav trom i nesklon promjenama te čak i korumpiran
Sljedeći članakVRJEDNOTE KOJE ŽIVI PATRICIA HELEN HEATON Glumica koja više nego Raymonda voli djecu s Downowim sindromom