U ostavštini bl. Alojzija Stepinca ostale su očuvane brojne njegove zbirke propovijedi. Neke od njih nastajale su i u godinama njegova sužanjstva, najprije u Lepoglavi od 1946. godine, a onda i kasnije, u razdoblju njegove internacije u Krašiću od 1951. godine. Kao lepoglavski sužanj blaženik je napisao i niz od 33 propovijedi prema zazivima litanija Presvetoga Srca Isusova. One otkrivaju Stepinca kao revna širitelja i pouzdanika u pobožnost Presvetoga Srca Isusova.
Prvo izdanje pod velom tajnosti
Stepinčeve propovijedi iz Lepoglave i Krašića bile su nastavak njegova evangelizacijskoga poslanja. Baš kao što je svojim pismima bodrio brojne svoje suvremenike, od biskupa do svećenika i običnih vjernika, tako je i zbirke svojih propovijedi zamišljao kao tematske nizove za nadahnuće svećenicima u sastavljanju homilija za nedjelje i važne blagdane tijekom godine. Niz propovijedi o Presvetom Srcu Isusovu objavljen je pod velom tajnosti 1958. – samo kao izdanje Nadbiskupskoga duhovnoga stola, bez potpisa autora. Da se javno obznanilo da su te propovijedi Stepinčevo djelo, kao i brojni drugi njegovi zapisi iz sužanjstva, one bi zacijelo postale nešto što bi narod pohrlio uzeti u svoje ruke. Režim, tvrd i nepomirljiv prema Stepincu i Crkvi, takvu bi građu istoga trena dodao na »popis zabranjenih djela«. U novijem vremenu, 2009. godine, Stepinčeve propovijedi o Presvetom Srcu Isusovu došle su do čitatelja kao dio niza »Propovijedi iz sužanjstva«, koje je priredio te pojašnjenjima i predgovorima popratio Stepinčev postulator mons. dr. Juraj Batelja.
»Vidljivi simbol one nevidljive i vječne ljubavi«
U svim je revnim nastojanjima oko spasenja duša, smatrao je blaženik, najuzvišenija i najplodonosnija pobožnost Presvetomu Srcu Isusovu. Kada su se nakon krvavoga rata u proljeće 1945. nad hrvatski narod nadvili novi tamni oblaci, zagrebački je nadbiskup vjernike pozvao da se zagledaju upravo u Presveto Srce Isusovo. Jedan od najsnažnijih takvih apela očuvan je kao okružnica o pobožnosti Presvetomu Srcu Isusovu, objavljena u »Službenom vjesniku Zagrebačke nadbiskupije« u veljači 1946. godine. Ondje Stepinac podsjeća da je Presveto Srce »vidljivi simbol one nevidljive i vječne ljubavi« kojom Spasitelj neizmjerno ljubi čovjeka. »Iz te je ljubavi niklo sve ono, što je On poradi nas i za naše spasenje učinio, kao što je: Njegovo utjelovljenje, pregorka muka i smrt na križu, sv. Misa, Presveti Oltarski Sakramenat, oproštenje grijeha, naša sv. Crkva, sveti Sakramenti. K tomu svemu pridolazi i ova pobožnost sačuvana iz vremena, kad ohladi ljudska ljubav za sve ono što je Božje.«
Neoprostiva je isprika ne upoznati Presveto Srce Isusovo
I u Lepoglavi i u Krašiću Stepinac je imao na raspolaganju zapravo vrlo oskudnu literaturu i teološke izvore, što daje dodatan sjaj njegovim propovijedima nastalim u razdoblju tamnovanja i internacije. Naime, Stepinac je i najdublje istine uspijevao u propovijedima izreći na jednostavan način. No ne i površan. Nije podilazio svojim slušateljima, pa ni njihovim znatiželjama. Kada je o štovanju Presvetoga Srca Isusova riječ, Stepinac je već u uvodnoj propovijedi u nizu iz Lepoglave inzistirao da se ta ljubav mora očitovati i u željama i u riječima i u djelima. »Ne zaboravimo, međutim, nikada da se prava ljubav očituje djelima prije svega, prema riječima Isusovim: ‘Ako me ljubite, zapovijedi moje držite!’ (Iv 14,15). I opet malo dalje: ‘Tko ima zapovijedi moje i drži ih, on je onaj koji me ljubi’ (Iv 14, 21). Prava se ljubav prema Presvetom Srcu Isusovu očituje nasljedovanjem njegovih krjeposti, na koje nas poziva riječima: ‘Učite se od mene jer sam blaga i ponizna Srca!’ (Mt 11,29).«
Toj misli u jednoj propovijedi iz Lepoglave Stepinac također dodaje: »Bila bi neoprostiva isprika kad kršćanin katolik ne bi znao da je Presveto Srce Isusovo mnogo više vrijedno svakog čovjekova štovanja, čašćenja i ljubavi. Ako se Isus zbog nas udostojao roditi u štalici za životinje, to imamo zahvaliti Presvetom Srcu njegovu. Ako se Isus udostojao siromašan živjeti u Nazaretu trideset godina zbog nas, to imamo zahvaliti Presvetom Srcu njegovu. Ako je Isus htio umrijeti zbog nas na gorkom drvu križa, to imamo zahvaliti Presvetom Srcu njegovu.«
Pred Srcem Isusovim Magdalene grešnice postaju Magdalene svetice
Pred Presveto Srce, podsjećao je bl. Stepinac u svojim propovijedima iz Lepoglave, može doći svatko – i žena preljubnica, svetogrdnik, ubojica i razbojnik, pijanica, klevetnik – i nijedan ne će otići bez spasonosne pouke samo ako iskreno traži Boga. »Ima i danas mnogo Magdalena u svijetu, Magdalena grešnica. Ako dođu k ovom Presvetom Srcu, od njih će postati Magdalene svetice. (…) Ima i danas mnogo djevojaka mrtvih kao i Jairova kćerka, ako ne baš tijelom, a ono dušom. Ali ako dođu k ovom Presvetom Srcu, začut će i one glas: ‘Djevojko, ja ti govorim, ustani!’ Ima i danas mnogo mladića, mrtvih dušom, kao što je bio tijelom onaj iz Naima. Ali, ako dođu k ovom Presvetom Srcu, začut će brzo glas: ‘Mladiću, velim ti, ustani.’ (…) Ima i danas mnogo razbojnika na svijetu, možda gorih od onoga na križu. Ali ako se približe ovom Presvetom Srcu s onakvim kajanjem, mogu biti sigurni da će i oni začuti u času smrti glas: ‘još danas bit ćeš sa mnom u raju’.«
Mnoge Stepinčeve propovijedi, osobito one koje se dotiču i pitanja poput spolnoga morala, doslovce bi mogle biti napisane i u današnjem vremenu. Liberalizacija morala na »mala vrata« ulazila je i u društvo Stepinčeva vremena. O tome on konstatira i nudi ispravan put: »Čovjek bi morao gotovo proplakati od žalosti kad vidi kako pojedinci traže svoju utjehu po plesovima, kinematografima, kazalištima, a Isus Krist i njegovo Presveto Srce kao da i ne postoje za njih. Čovjek bi morao gotovo proplakati od žalosti kad vidi kako mnogi pojedinci traže svoju utjehu po kojekakvim prljavim romanima ili spisima jednog Nietzschea, Voltairea, Zole, a Isus Krist i njegovo Presveto Srce kao da i ne postoje za njih. Čovjek bi morao gotovo proplakati kad vidi kako pojedini ljudi traže svoju utjehu u putenim užitcima, lovu za bogatstvom, častima, a Isus Krist i njegovo Presveto Srce kao da i ne postoje za njih. Za sve ove i njima slične vrijedi ona riječ Gospodina Isusa Krista: ‘Teško vama, bogati! Vi već imate svoju utjehu. A ta utjeha zna li kako svršava?’ Kaže nam malo dalje Isus: ‘Vi ćete tugovati i plakati.’ Molimo se Presvetom Srcu Isusovu da nam se smiluje i otvori oči, da upoznamo kako nema utjehe bez njega i izvan njega.«
Sv. Ivan Bosco Srcem Isusovim šokirao – masona
Stepincu je Voltaire poslužio i u propovijedi na zaziv »Srce Isusovo, pravde i ljubavi posudo, smiluj se nama!«. Ondje navodi primjer susreta sv. Ivana Bosca i istaknutoga talijanskoga masona koji je bio na samrti. Mason je svetcu odmah priprijetio da će ga ubiti metkom iz revolvera samo ako riječ kaže o tome da bi se trebao ispovjediti. No svetac je masona brzo doveo na »tanak led« – kazao je i da se za Voltairea ne može sa sigurnošću reći da je osuđen na propast zbog svojih bogohulnih djela jer je Božje milosrđe beskrajno. Šokiran tom spoznajom, istaknuti je mason zatražio ispovijed. Poživio je još nekoliko mjeseci, a sve je preostale dane iskoristio za molitvu i traženje oprosta od svih koje je povrijedio svojim udaljavanjem od Crkve. Na tragu te anegdote Stepinac zaključuje: »Tko će se na ovo usuditi poreći opravdanost naslova Srcu Isusovu – pravde i ljubavi posudo! Jednog ovakvog mrzitelja svoga, koji ga je cijeli život progonio, evo prima s najvećom ljubavlju kao izgubljenog sina, čim je udovoljio pravdi Božjoj i zamolio za oproštenje Boga i ljude koje je sablaznio.«
Ni jedan svjetovni poredak, »građanski moral« ili »bratstvo« ne može nadomjestiti Kristovo evanđelje, podsjećao je također Stepinac u svojim propovijedima iz Lepoglave. Bez prihvaćanja Isusova puta ne može biti pravednosti, umjerenosti i jakosti pred burama života. »Odakle će nama pritjecati snaga da budemo strpljivi, da budemo blagi, da budemo ponizni, da budemo miroljubivi, da budemo darežljivi prema bijednima i nevoljnima, puni poštivanja prema roditeljima i poglavarima svjetovnim i duhovnim, da budemo šutljivi, da poštivamo dobar glas bližnjega i toliko drugih stvari? Sasvim je sigurno da ako ne budemo najuže povezani s ovim Presvetim Srcem, tim neiscrpivim izvorom milosti za našu slabu ljudsku narav, kako ćemo se brzo srozati na samo tlo«, zapisao je blaženik u propovijedi uz zaziv »Srce Isusovo, od kojega punine svi mi primismo, smiluj se nama!«.
