KAD BI SE POŠTOVALI KLJUČNI DOKUMENTI… Europska povelja o zdravstvenoj jednakosti i COVID-19

Snimio: B. Čović | Operacijski odjel bolnice Sestara Milosrdnica u Zagrebu

Europski savez za javno zdravstvo obznanio je još 2010. godine Europsku povelju o zdravstvenoj jednakosti. Svrha je povelje bila da se uputi poziv na djelovanje svim relevantnim sudionicima, a posebice onima koji donose odluke (vladama), kako bi se zaštitilo i promicalo zdravlje ljudi tako da se utječe na smanjenje zdravstvene nejednakosti među europskim zemljama, a i unutar njih pojedinačno. To se posebno odnosi na činjenicu da se razvoj neke zemlje ne može mjeriti samo na temelju ekonomskoga rasta, nego i na temelju pravedne rasprostranjenosti zdravlja u svim mjestima i regijama, kao i u svim skupinama stanovništva.

Neodgovornost »naprednih i civiliziranih država«

Taj problem postao je posebno očit krizom izazvanom koronavirusom. Pokazalo se da su se mnoge tzv. »napredne i civilizirane države« (njihove vlade) ponašale neodgovorno, moglo bi se reći čak i nehumano prema vlastitomu stanovništvu. Neke sada naknadno priznaju svoje pogrješke i samodopadne zablude (na primjer Švedska), a neke i dalje tvrdoglavo ignoriraju opasnost (Brazil, SAD i druge). SAD čak postavlja upitnim i opravdanost postojanja Svjetske zdravstvene organizacije te prijeti prestankom njezina sufinanciranja. Zato valja podsjetiti na neke važnije odrednice navedene povelje.

Kreatori Povelje upozoravaju da kvaliteta zdravlja u Europi (a još manje u svijetu) nije uravnotežena te je usko povezana s političkim, ekonomskim i socijalnim razlikama, pa stoga postoji prijetnja zdravlju većini osjetljivih skupina stanovništva i ljudi u osjetljivim mjestima, kao npr. u bolnicama, ustanovama za njegu i slično. Među raznim zemljama članicama EU-a postoji peterostruka razlika u smrtnosti djece do prve godine života, razlika od 14 godina u trajanju životnoga vijeka kod muškaraca i razlika od osam godina kod žena, s tim da se te razlike i dalje povećavaju. Zato valja usput pripomenuti da su i ideje hrvatskih političara glede mirovinskih reforma i povećanja starosnih granica neosnovane i neopravdane.

Zabrinutost zbog nepravednih a izbježivih razlika

Budući da europska društva vrjednuju ideju »ravnopravnih mogućnosti« i smatraju zdravstvene nejednakosti gubitkom čovjekova radnoga i kreativnoga potencijala, te vrijednosti posebno su stoga zajamčene i u Europskoj povelji o temeljnim pravima. Zato je smanjenje postojećih zdravstvenih nejednakosti pitanje pravednosti i društvene pravde, ponajprije siromašnih. Stoga potpisnici te zdravstvene povelje izražavaju svoju zabrinutost zbog postojećih raširenih i nepravednih, ali izbježivih razlika u zdravlju.

Sadašnja korona-kriza ozbiljno je upozorenje svijetu i državnim politikama svih ideologija i različitim svjetonazorima, a ujedno poziv na potrebu zajedničke brige o zdravlju čovječanstva, kao i za svakoga pojedinca. Treba se nadati da će načela i ciljevi Povelje potaknuti političare i relevantne društvene strukture na aktivnije djelovanje.

Poveljom se poziva na prihvaćanje vrijednosti općih dobrobiti, solidarnosti i društvene pravde. Time se treba potvrditi predanost načelima najavljenima pri osnivanju Svjetske zdravstvene organizacije, prema kojima je korištenje najviših mogućih zdravstvenih standarda jedno od temeljnih prava svakoga ljudskoga bića. Zato se za postizanje tih ciljeva (smanjenje zdravstvene nejednakosti) mora početi već prije rođenja i mora se provoditi tijekom daljnjega života svakoga djeteta, odrasle osobe, ali i starih.

U Povelji se posebno ističe važnost razvitka u ranom djetinjstvu jer je svaki aspekt ljudskoga razvoja definiran već tijekom trudnoće i u ranom djetinjstvu te sve to ima doživotni utjecaj na mnoge oblike zdravlja odrasle dobi. Loše zdravlje djece koja odrastaju u siromaštvu i zdravstvenoj zapuštenosti nije prihvatljivo jer kao odrasli dolaze na tržište rada zdravstveno nepripremljeni. Naime, slabije zdravlje već u početku stavlja čovjeka u nepovoljniji položaj. Češće su nezaposleni, a to je dodatna prijetnja zdravlju, što također povećava zdravstvenu nejednakost.

Odgovornost za stvaranje zdravstvene jednakosti

Neodgovarajuća ishrana, pomanjkanje fizičke aktivnosti, loši uvjeti stanovanja i nepostojanje zdravstvene higijene kao rezultati siromaštva također su bitni čimbenici koji dovode do trajnih nejednakosti, koje se dalje prenose iz generacije na generaciju. Ako se tomu pridodaju nedostatci javnoga prijevoza, loši izvori hrane, posljedice su još gore. Sve to nameće obvezu državama, vladama i drugim društvenim zajednicama obvezu promicanja zajedničkih vrijednosti solidarnosti, jednakosti i održivosti, a radi ostvarivanja zdravstvene jednakosti. Državne vlasti snose najveću odgovornost za stvaranje zakonskih preduvjeta ostvarenja zdravstvene jednakosti.

Sadašnja korona-kriza ozbiljno je upozorenje svijetu i državnim politikama svih ideologija i različitim svjetonazorima, a ujedno poziv na potrebu zajedničke brige o zdravlju čovječanstva, kao i za svakoga pojedinca. Treba se nadati da će načela i ciljevi Povelje potaknuti političare i relevantne društvene strukture na aktivnije djelovanje. Možda će COVID-19 pridonijeti da se politike svih naroda više ponašaju u skladu s poveljama koje donose. Nažalost, rijetko tko zna za postojanje Povelje o pravu na zdravstvenu jednakost, a još manje se zna koje su države potpisnice. Većina medija to zanemaruje.

IZVORGlas Koncila br. 22/2020.
Prethodni članakPANDEMIJA SE OSJETI I U NOVČANIKU Hrana je sve skuplja
Sljedeći članakČAST JE I RADOST BITI KRŠĆANIN Sinovi po Duhu Svetom