KAD NETO ZAVARA BRUTO »U državi sve besplatno«

Foto: Shutterstock

Moglo bi se reći da Hrvati žive u socijalnoj državi. Pojedinci bi rekli da je mnogo toga besplatno, pa je tako u Hrvatskoj »besplatno« školovanje, zdravstvo, nekima i prijevoz… No je li to stvarno tako.

Da bi država namaknula sredstva kojima će plaćati zdravstvene usluge, socijalnu pomoć, mirovine, organizaciju i provedbu obrazovanja te ostale javne potrebe, morala je uvesti poreze. I to poreze iz raznih izvora, među kojima su i porezi na dohodak koji pojedinci zarađuju svojim radom. Jesu li onda sve te usluge doista besplatne? U nekim razvijenim zemljama pojedinci plaćaju porez sami, tako da ga obračunaju na svoj ostvaren dohodak te su itekako svjesni koliko im država uzima od zarađena novca.

Uz takvu svijest da je u državi sve besplatno ljudi imaju sve manje motivacije za rad i trud. Događaja se ponekad da ljudi od socijalne pomoći žive lagodnije nego oni koji mukotrpno rade i skromno zarađuju.

U Hrvatskoj je većini ljudi bitno kada se zaposle kolika im je neto plaća odnosno koliko će novca dobiti na kraju. Rijetki razmišljaju kolika im je bruto plaća, a razlika između bruto i neto plaće pokazuje koliki je dio plaće otišao u državnu blagajnu, iz koje se onda isplaćuju mirovine, zdravstveno itd.

Uz takvu svijest da je u državi sve besplatno ljudi imaju sve manje motivacije za rad i trud. Događaja se ponekad da ljudi od socijalne pomoći žive lagodnije nego oni koji mukotrpno rade i skromno zarađuju. Postoje čak i situacije gdje ljudi na socijalnoj pomoći uz rad na crno grade kuću.

Veliki nameti koje država propisuje destimuliraju ljude i od dodatnoga rada jer im na kraju malo ostane. Također destimuliraju pojedinca da se odluči na poduzetnički pothvat. To također dovodi i do sive ekonomije jer se nastoji platiti što manje poreza.

Država je toliko odlučna da kontrolira mnoge aspekte društva da je ponekad nemoguć i pluralizam i mogućnost izbora. Teško je u Hrvatskoj imati mogućnost izbora škole jer većinu škola vodi država u kojoj je obrazovanje »besplatno«, pa ako i postoje škole koje nisu državne, one nisu privlačne jer se u njima obrazovanje plaća. Država je uredila tako da novac koji dobiva iz poreza ostane kod nje pa kontrolira većinu obrazovnoga sustava. A ljudi se toliko oslanjaju na sustav da od njega traže da im odgaja djecu i da se za njih brine kada ostare i kada su bolesni. Nije ni čudo da su se ljudi udaljili jedni od drugih »kada će uvijek tu biti država da se za njih pobrine«.

IZVORGlas Koncila br. 42/2017.
Prethodni članakKOJI SV. ANTUN ŠTITI KAPELU U MATENCIMA? Crkvica koju su »oblikovali« potresi
Sljedeći članakSPOZNAJE HRVATSKE »NAJTAJNICE«, TEOLOGINJE LIDIJE MILER »Nema toga što Majka Božja ne može isprositi od svoga sina«