Božur (Paeonila officinalis, lat.) poznat je po estetskoj vrijednosti, ali i po ljekovitim svojstvima, osobito u tradicionalnoj medicini, ali i kozmetici. Fitokemijska istraživanja upućuju na prisutnost širokoga spektra bioaktivnih spojeva, s eksperimentalne i kliničke studije potvrđuju njihovo protuupalno, analgetsko, imunomodulacijsko i neuroprotektivno djelovanje. U europskoj pučkoj medicini korijen i cvijet rabe se za tretiranje epilepsije, živčanih tegoba, gihta i kožnih bolesti. Glavna bioaktivna komponenta božura je paeoniflorin, najistraženiji spoj s višestrukim farmakološkim učincima (protuupalno, sedativno, antispazmodično).
U suvremenim je istraživanjima taj spoj pokazao djelovanje na histamin i leukotriene, upalne činitelje koji sudjeluju u brojnim alergijskim reakcijama. Nadalje, tu su fenolne kiseline, uključujući galnu, benzojevu i feruličnu, tanini i etilni esteri te flavonoidi. Ti spojevi zaslužni su za ljekovito djelovanje božura kod probavnih tegoba, kašlja, upaljene sluznice i manjih ozljeda. Ipak valja naglasiti da alkaloidi i glikozidi koji se nalaze u različitim dijelovima biljke, korijenu, sjemenkama i u manjoj mjeri laticama, mogu izazvati trovanje pri konzumiranju većih količina ili nepropisnoj pripremi. Stoga kod primjene preparata od ove biljke treba biti oprezan i konzultirati se sa stručnjacima.