ZAR SVIM SILAMA DO DUŠEVNOGA MIRA Tamo gdje caruju agresija i usiljenost, ondje stoluje briga, a mir iščezava

Foto: Shutterstock

Ako postoji nešto za čim čovjek žeđa cijelim srcem, onda je to duševni mir. To je stanje kojega se čovječanstvo svim silama pokušava domoći, i to pod svaku cijenu. Tako se na raznim stranama svijeta mogu uočiti ljudi koji će probati sve tehnike, ako treba promijeniti sve religije, meditacije i kontemplacije svih vrsta i oblika, ne bi li se konačno oslobodili buke i brige. No rijetko se usude priznati da se njihova potraga pretvorila u agresivan lov na mir. Tamo gdje caruju agresija i usiljenost, ondje stoluje briga, a mir iščezava.

Treba razumjeti da se mir duše ne postiže samo bijegom od svađe, buke ili nereda. Uz to, on nije stanje koje se zadobiva izravnim nastojanjem njegova postizanja. Mir je uvijek posljedica čovjekova života u skladu s vlastitom naravi. On je nagrada koju se ne osvaja pompozno, uz fanfare i trube, nego nagrada koja dolazi nečujno, skrovito, ulijevajući se u srce onoga koji kroči putom zakona ljudske naravi. Stoga svrha života ne bi trebala biti potraga za mirom, nego život po vrjednotama koje taj mir uzrokuju.

Psalmist vrlo dobro zna da je Bog jedini jamac istinskoga mira duše. Stoga mu se i obraća kao hridini i utočištu te sam sebe hrabri: »Samo je u Bogu mir, dušo moja.« No Bog nije utočište u kojem bi se čovjek besposleno odmarao, ili sanjao neki umišljeni mir, ne čineći apsolutno ništa. On je hrid na koju se čovjek oslanja kako bi se s nje vinuo, ponovno odrazio prema vrtlogu života, u kojem je aktivni stvaratelj, a iz kojega je nakratko izišao osloniti se i odmoriti. Za to je i stvoren: svakodnevnicu oblikovati kako bi skladom odražavala Božju prisutnost u svijetu.

Isus kraljevstvo nebesko predstavlja kao ono koje pruža toliko traženi mir. Dakle tek živeći po zakonima Duha, temeljito i svakodnevno, čovjek je u stanju iskusiti istinski duševni mir jer je takav mir posljedica sklada svih dijelova čovjekova bića. Samo pravednost, jakost, umjerenost, odgovornost i ostale vrjednote čovjeku osiguravaju skladan život, ali i nezabrinutost za sutrašnji dan. Jer ako čovjeku život po tim vrjednotama jamči mir danas, može biti siguran da će mu ga donijeti i sutra. Čemu brige? »Samo živi, samo budi… i doći će kraj tami.«

IZVORGlas Koncila br. 8/2017.
Prethodni članakZAŠTO PLAĆATI DOPRINOSE Vrijeme je za bojkot naslijeđene svijesti
Sljedeći članakPJESNIŠTVO FRA UMBERTA LONČARA Borio se da ne piše pjesme kao što se asket bori s napastima