KAKO MEĐUNARODNI EMBARGO OGRANIČAVA KATOLIČKE ORGANIZACIJE DA POMOGNU STRADALIMA U SIRIJI? Posebno su pogođeni kršćani kao vjerska manjina

Financijska pomoć namijenjena sirijskim izbjeglicama vrlo rijetko zapravo dolazi do kršćanske manjine
Humanitarne organizacije na terenu, posebice iz Katoličke Crkve, suočavaju se s nepremostivim postupcima ishođenja dozvola za odstupanja od sankcija za uvoz osnovnih namirnica i potrepština. Za većinu humanitarnih djelatnika taj je postupak nejasan, skup i dugotrajan.

Milijuni eura upućenih za humanitarnu pomoć u Siriju u posljednjih devet godina tek je kap u moru potreba više milijuna ljudi koji žive na Bliskom istoku u zemlji u kojoj je rat ušao u desetu godinu i zemlju izolirao od mnogih. Tako su uvedene i restriktivne mjere Europske unije za pojedince i subjekte odgovorne za nasilnu represiju nad civilnim stanovništvom u Siriji, što uvelike utječe na dostavu humanitarne pomoći na terenu. Više su puta posljednjih godina na tu situaciju upozoravali i predstavnici crkvenih organizacija, u posljednjem navratu na blagdan sv. Martina u srijedu 11. studenoga iz usta izvršnoga predsjednika zaklade papinskoga prava »Pomoć Crkvi u nevolji« (ACN International) dr. Thomasa Heine-Gelderna. No pomaka nema, i dalje humanitarne iznimke od sankcija Europske unije prema Siriji ne uspijevaju, a gladna i žedna djeca, unesrećeni i raseljeni unutar i izvan zemlje traže pomoć koja teško do njih dolazi.

Vaučeri za lijekove
Više od polovice sirijskih bolnica i drugih zdravstvenih ustanova zatvoreno je ili tek djelomično funkcionira. Ne postoji besplatna zdravstvena služba, a s porastom nezaposlenosti i inflacijom ljudi kojima su lijekovi prijeko potrebni ne mogu si ih priuštiti. Zakladi papinskoga prava »Pomoć Crkvi u nevolji« obratio se maronitski katolički biskup Antoine Chbeir, a dobrotvorna organizacija u četveromjesečnom programu tijekom ove godine financirala je medicinsku skrb za potrebite u dva lučka grada u istočnoj Siriji – Tartusu i Latakiji. Omogućili su 108 kirurških operacija, 1400 recepata za lijekove, 60 drugih medicinskih tretmana te zapošljavanje pet osoba, a pomoć se dijelila preko vaučera. Rahinda Mehbany došla je do bona za lijekove za srce, a ona i njezina obitelj primjer su interno raseljenih jer su u Tartus došli nakon što im je uništen dom u Homsu te je njihov sin ubijen.
40 milijuna eura
uputila je Siriji papinska zaklada »Pomoć Crkvi u nevolji«
više od 200
crkava i župnih zgrada oštećeno je ili uništeno
6,5 milijuna
ljudi pobjeglo je iz Sirije, a među njima je više od 50 posto kršćana
Plaće drastično pale

Organizacija »Pomoći Crkvi u nevolji« surađuje s katoličkim dobrotvornim organizacijama u Siriji, preko tih kanala uspjela je podijeliti i pomoć u vrijednosti od 40 milijuna eura otkada je započeo vojni sukob u Siriji te pruža humanitarnu podršku kršćanskomu stanovništvu jer financijska pomoć namijenjena sirijskim izbjeglicama vrlo rijetko zapravo dolazi do kršćanske manjine.

»Iako teorijski postoje načini i pristupi da bi se omogućila humanitarna pomoć u Siriji, to je gotovo nemoguće zbog brojnih izuzeća i iznimaka koje se donose. Gledajući učinak sankcija, primijetili smo da su cijene uvezene robe naglo porasle, a plaće radnika drastično su pale s prosječnih 150 na 50 američkih dolara mjesečno. Unatoč embargu, moguće je kupiti sve u Siriji, ali to potiče razvoj crnoga tržišta, procvat organiziranih bandi koje profitiraju od krijumčarenja robe pod embargom«, rekao je dr. Heine-Geldern na nedavnoj konferenciji održanoj preko interneta u organizaciji grupacije kršćanskih demokrata (EPP) u Europskom parlamentu.

Blokada transakcija

Među zaprjekama koje onemogućavaju prijeko potrebnu humanitarnu pomoć sirijskomu narodu posebno je istaknuta blokada prijenosa novca i transfera u Siriju. »Iako sankcije predviđaju iznimke za bankovne transakcije koje se odnose na humanitarnu pomoć, to ne funkcionira. Europski i međunarodni platni nalozi preko IBAN-a ili SWIFT brojeva blokiraju transakcije koje su povezane sa Sirijom ili su upućene prema Siriji. Stoga je dobrotvornim organizacijama gotovo nemoguće uplatiti sredstva za potrebe stradaloga stanovništva u humanitarne svrhe. Ako se novac šalje susjednim zemljama, on se u gotovini prenosi preko granice u Siriju, što je rizično i opasno. Čini se da su banke prerevne. Primjerice, ponekad se onemogućavaju uplate siromalabarskoj Crkvi u Indiji (domicilna Crkva istočnoga obreda u zajedništvu s Rimom, op. a.), samo zato jer je dio njezina imena riječ ‘siro’, a to nema nikakve veze s ratom u Siriji. Također, naša nam banka u Njemačkoj savjetuje da izbjegavamo prečeste prijenose novca u Siriju jer bi nas to moglo dovesti na popis sumnjivih transakcija«, objasnio je dr. Heine-Geldern.

Dr. Thomas Heine-Geldern: »Sankcije su dovele do nagloga porasta cijena uvezene robe u Siriji, a plaće radnika drastično su pale s prosječnih 150 na 50 američkih dolara mjesečno.«

Pojasnio je izvršni predsjednik zaklade papinskoga prava »Pomoć Crkvi u nevolji« zašto je nužno omogućiti prijenos novca. Crkvene organizacije nemaju logističkih kapaciteta ni mogućnosti za isporuku potrebne robe osobama izbjeglima iz Sirije, kao i onih 14 milijuna Sirijaca koji su ostali u zemlji, pa zato obično šalju novac svojim partnerima da na samom mjestu kupe hranu, odjeću i medicinsku opremu.

Za mlijeko za djecu posebne dozvole

Drugi veliki problem o kojem je u kontekstu humanitarne katastrofe u Siriji govorio dr. Heine-Geldern jest kronična pothranjenost djece od 6 mjeseci do pet godina. »Osnovni proizvodi, poput mlijeka u prahu ili dohrane, stoje oko 3000 sirijskih funta, a prosječna je plaća 30 tisuća sirijskih funta, što odgovara 55 američkih dolara, i za većinu populacije pogođenom nezaposlenošću nemoguće je nabaviti taj važan hranjivi sastojak za djecu. Naša organizacija ‘Pomoć Crkvi u nevolji’ osigurava financiranje mlijeka u prahu za djecu do 10 godina, ali i tu postoje zaprjeke – jer se mlijeko u prahu smatra proizvodom s ‘dvostrukom namjenom’, za koji trebaju posebne dozvole. Europske prijevozničke tvrtke stoga odbijaju prijevoz prikupljenoga mlijeka uz obrazloženje da bi se mogao iskoristiti ‘u druge svrhe’«, kaže dr. Heine-Geldern.

Upravo su teškoće u prijevozu i osiguravanju pošiljaka za Siriju čest logistički problem jer većina međunarodnih brodarskih tvrtaka izbjegava put u Siriju, a osiguravatelji odbijaju osigurati pošiljke.

Čekaju zimu bez grijanja

Usred takve situacije partneri zaklade papinskoga prava »Pomoć Crkvi u nevolji«, uglavnom pripadnici Katoličke Crkve koji žele pružiti humanitarnu pomoć, suočavaju se s nepremostivim postupcima ishođenja dozvola za odstupanja od sankcija za uvoz osnovnih namirnica i potrepština. Za većinu humanitarnih djelatnika taj je postupak nejasan, skup i dugo traje. Time su posebno pogođene vjerske manjine, poput katolika kojih je u Siriji sada 4,6 posto, a u prijeratnom ih je razdoblju bilo više od 10 posto.

»Organizacija ‘Pomoć Crkvi u nevolji’ osigurava financiranje mlijeka u prahu za djecu do 10 godina, ali i tu postoje zaprjeke – jer se mlijeko u prahu smatra proizvodom s ‘dvostrukom namjenom’, za koji trebaju posebne dozvole. Europske prijevozničke tvrtke stoga odbijaju prijevoz prikupljenoga mlijeka uz obrazloženje da bi se mogao iskoristiti ‘u druge svrhe’«

Dr. Heine-Geldern upozorava: »Potrebne su posebne dozvole za svaku akciju koja uključuje dostavu ‘robe s dvostrukom namjenom’, poput rezervnih dijelova za bolničku opremu, a to dovodi do dodatnih troškova i duže isporuke.«

Osvrnuo se i na još jednu potrebu, a riječ je o ogrjevu. Iako nije obuhvaćeno sankcijama i međunarodnim embargom, loživo ulje u Siriji si rijetki mogu priuštiti, a većina siromašnoga stanovništva ostat će tako u hladnim zimskim mjesecima bez grijanja.

I zbog toga, kao i situacije u okruženju, primjerice Libanonu – koji se teško oporavlja nakon eksplozije u Beirutu te novoga vala koronakrize – u kojem se nalazi 1,5 milijun Sirijaca koji bi se htjeli vratiti kući, važno je razriješiti iznimke od sankcija kako bi humanitarna pomoć mogla doći do potrebitih ljudi u toj ratom razorenoj i opustošenoj zemlji, dok se izgledi za trajnim mirom još uvijek čine daleko. Pomoć crkvenih organizacija u Siriji nije samo odgovor na dramatičnu humanitarnu situaciju izazvanu ratom, već ima za cilj i spriječiti brisanje kršćanske prisutnosti na Bliskom istoku.

Kako je »Pekara milosti« donijela nadu
»Pekara milosti« u blizini sirijske prijestolnice Damaska s pravom nosi to ime jer je pravi primjer kako su ujedinjeni kršćani iz Europe spremni pomoći i donijeti znak nade onima koji pate u Siriji. Naime, na poticaj i upornošću svećenika Melkitskoga grkokatoličkoga patrijarhata Hanna Ghoneima koji živi u Beču uspjela se donacijama vjernika iz Austrije, Njemačke, Mađarske i Švedske izgraditi pekara, koja je nedavno otvorena. U cijelom pogonu zaposleno je 40 ljudi. Riječ je o modernoj, energetski učinkovitoj pekari s dnevnim proizvodnim kapacitetom kruha za 10 tisuća obitelji. Ta će pekara tako hraniti cijeli grad Maaruneh, ali i njegovu okolicu te je osiguran posao za velik broj ljudi.
»Jako nam je važno da kršćani ne napuštaju svoj dom jer je Sirija kolijevka kršćanstva. Kršćani u Siriji trebaju našu pomoć. Možemo im pomoći financijski, gradeći škole i bolnice ili osiguravajući posao mladima«, rekao je svećenik Ghoneim za »Rome Reports«. Prihodi od prodaje kruha idu za plaće zaposlenika, a dio se kruha daruje siromašnim obiteljima u tom području – bilo da je riječ o kršćanima ili muslimanima. »Kruh pripada svima, a Isus kaže: ‘Dajte im vi jesti.’ Nije rekao da se hrana da samo nekima, nego da se podijeli svima«, poručuje svećenik Ghoneim.
Svećenik Melkitske grkokatoličke Crkve nakon uspješnoga projekta »Pekare milosti« sada traži pomoć za pokretanje poljoprivrednoga projekta koji će također ponuditi zaposlenje, budućnost i dostojanstvo mnogim drugim mladim kršćanima u Siriji. Svećenik Ghoneim nakon doktorata u Beču pastoralno je jednu godinu djelovao u Siriji, no brzo je morao napustiti župu u mjestu Harasti u blizini Damaska jer su je osvojili islamistički borci te su svi kršćani morali pobjeći u područja pod nadzorom vlade ili izvan zemlje. Tako je svećenik Ghoneim otišao u Austriju i od tamo počeo organizirati pomoć za svoju zajednicu u Siriji. Naišao je na velikodušan odgovor vjernika u Austriji i Njemačkoj, a osim svojoj zajednici, posebno pomaže kršćanskim zajednicama u Homsu i Alepu. To je dovelo do osnivanja zaklade za pomoć kršćanima u Siriji pri Bečkoj nadbiskupiji, kojoj je cilj pomoći u pružanju brze, izravne i učinkovite pomoći onima kojima je potrebna.

IZVORGlas Koncila br. 47/2020.
Prethodni članakŠPANJOLSKI TEOLOG ZAINTRIGIRAO KRŠĆANSKI SVIJET SA SVOJA ČETIRI TEOLOŠKA PRISTUPA KORONAKRIZI Prigoda za povratak Bogu
Sljedeći članakUZ PRVU NEDJELJU DOŠAŠĆA Lutanje u zoru vodi na put povratka