Šesnaest vrhunskih toksikologa, znanstvenika i liječnika koji godinama proučavaju učinke hormonskih otrova, kozmetike, mikroplastike i prehrambenih aditiva na ljudsko zdravlje objavilo je otvoreno pismo u kojem upozoravaju na sve lošiju zdravstvenu sliku stanovnika Sjedinjenih Američkih Država. U istom pismu pozivaju mjerodavne institucije, posebice američku Agenciju za lijekove i hranu (FDA), da se poštenijom regulacijom podignu standardi kvalitete hrane i materijala kojima su ljudi svakodnevno izloženi.
Frederick vom Saal, profesor na Sveučilištu u Missouriju i glavni autor otvorenoga pisma, iznosi poražavajuće brojke zdravstvenoga stanja nacije: »Od deset Amerikanaca šest njih pati od neke kronične bolesti, a četiri boluju od dva ili više kroničnih poremećaja. Posebno zabrinjava sve veća učestalost mentalnih poremećaja, promijenjene funkcije mozga, demencije, hiperaktivnosti i smanjene sposobnosti koncentracije i pamćenja te porast slučajeva Parkinsonove bolesti.«
Znanstvenici smatraju da svakodnevna konzumacija loše hrane, industrijski obrađenih prehrambenih proizvoda i nutritivnoga smeća ima znatan doprinos razvoju opisanih poremećaja. Stotine i tisuće industrijskih kemikalija završavaju na meniju prosječnoga čovjeka; neke se nazivaju prehrambenim aditivima, obilježene su E-brojevima, a neke iz plastične ambalaže prodiru u prehrambeni sadržaj.
Znanstvenici podsjećaju da kemikalizacija hrane traje više od pedeset godina i usklađena je s masovnom proizvodnjom sintetskih tvari, koje su uglavnom derivati nafte. Slobodno se i slikovito može reći da ljudi već pola stoljeća – jedu naftu. Poseban prigovor znanstvenika odnosi se na rupe u zakonu kojima se koristi prehrambena industrija te ispod radara hranu onečišćuje jeftinim kemikalijama. Točnije, radi se o takozvanoj etiketi GRAS, o statusu koji imaju pojedine tvari koje su (odavna) prepoznate kao sigurne za zdravlje.
Etiketa GRAS uvedena još prije šezdesetak godina, ali samo za sastojke poput soli, octa, šećera, pekarskoga kvasca, začina i drugih prehrambenih dodataka koji su stariji od nutricionizma i sličnih biotehnoloških disciplina. To je prstohvat iz bakine kuhinje koji je zaštićen pojednostavnjenom regulacijom.
Međutim, već se godinama prehrambena industrija koristi pravnim prazninama kako bi bezbolno i legalno ubacila kontroverzne kemikalije u hranu. GRAS je pretvoren u kukavičje jaje, u regulacijsko podmetanje kojim unošenje štetnih kemikalija u hranu nije nužno obilježiti na deklaraciji proizvoda. Neka se nova kemikalija, nikada ispitana i nepoznatoga toksikološkoga profila, proglasi sigurnom prema GRAS kriterijima i bez posebnih dozvola završi u kruhu ili marmeladi. Upravo je GRAS protokol meta prigovora šesnaestorice znanstvenika, a objavljenim pismom zahtijevaju od nadležnih institucija preispitivanje te kompromitirane regulacije.
To je pismo, svakako, vjetar u leđa nastojanjima Roberta Kennedyja, američkoga ministra zdravstva, da smanji izloženost američke populacije štetnim kemikalijama u hrani, kozmetici, ambalaži, tekstilu… To je dodatni impuls za njegovu retoriku i politiku opisanu kraticom »MAHA« (učinimo Ameriku opet zdravom). No to nije samo američki rat jer njegove će pobjede, ili poraze, konzumirati i Europljani. Kennedy je, u ovom trenutku, glasnogovornik potrebnih promjena, regulacija i zabrana, a dobrodošla intervencija šesnaestorice svjetskih eksperata može biti pretvorena u konstruktivnu interferenciju.
Iako znanstvena istina ne poznaje demokraciju, objavljeno je pismo vrsta konsenzusa; sve je manje uglednih znanstvenika koji podupiru prljavu industriju ili koji negiraju sve lošije zdravstvene kartone pacijenata. Usprkos velikim ulaganjima u medicinski sustav, usprkos inovacijama u liječenju, usprkos personaliziranoj, skupoj medicini, ljudi žive kronično opterećeni alergijama, pretilošću, dijabetesom, autizmom, demencijom, zloćudnim tumorima, neplodnošću…
I u ovom slučaju vrijedi poučak prema kojem imena uglednih profesora i vrhunskih institucija nisu garancija konačne istine; znanstvena elita nije vlasnik činjenica, ali je ignoriranje njezinih stajališta i upozorenja – izuzetan čin nepismenosti i neodgovornosti. Posebno kada je očigledno da znanstvene procjene, prigovori i otvorena pisma nisu dimna zavjesa za osobne financijske ili ideološke interese.
