Pozdrav! Kod mnogih nedavnih novinskih objava vezanih uz novu Bibliju na hrvatskom jeziku više sam puta naišao na pojam »kodeks«, ali bez dodatnoga pojašnjenja što to znači. Mislim da se nije mislilo na kanon biblijskih knjiga, to je termin koji mi je poznat. No do sada nisam čuo o biblijskom kodeksu pa bih vam bio zahvalan na odgovoru.
Vjerni čitatelj
Dobro ste primijetili da se kodeks i kanon biblijskih knjiga razlikuju, a odgovor možete pronaći ne samo u teološkoj literaturi, nego i u internetskom izdanju Hrvatske enciklopedije (1941. – 1945.) pod natuknicom »Biblija«. Ondje se u osmom dijelu govori o biblijskim rukopisima ili kodeksima te se doslovno ističe: »Budući da se sami izvornici pojedinih biblijskih knjiga, kako su izašli ispod ruku nadahnutih pisaca zbog česte upotrebe, osobito u liturgijske svrhe, i zbog trošnog materijala (papyrus, pergamena) nisu mogli kroz stoljeća i tisućljeća trajno sačuvati neoštećeni, bilo je doskora potrebno, da se načine prijepisi pojedinih biblijskih knjiga, i to tim brojniji, što je brojnija bila njihova upotreba, osobito u židovskim sinagogama i kršćanskim crkvama. Prijepisi određeni za liturgijske svrhe sadržavali su samo pojedine dijelove Biblije i imali su oblik svitaka (Megillot), savijenih na štapovima. Za njihovu pohranu služile su šuplje valjkaste sprave od drveta ili kovine. Takav oblik imadu redovito hebrejski rukopisi za liturgijsku upotrebu. Oni su pisani bez vokalske punktacije. Pored toga priređivali su se prijepisi Biblije za privatnu, školsku i naučnu upotrebu bilo pojedinaca, bilo u knjižnicama. Ti su prijepisi sadržavali obično čitav tekst svih biblijskih knjiga te su imali današnji oblik knjiga. Ovakvi prijepisi zovu se kodeksi. Prijepisi su se priređivali velikom pažnjom, točnošću i brigom, da budu kaligrafski što ljepši. U jeruzalemskom hramu čuvali su se uzorci prijepisa, priudešenih od posebnih vještih prepisivača i ispravljača plaćenih za taj posao, koji su bili točno upućeni u pravila prepisivanja. Prepisivači bi izrađivali obično samo konsonantski prijepis, dok su vokalsku punktaciju naknadno provodili korektori; napokon od treće ruke pripisivale su se bilješke. Pored sve pažnje prepisivača ipak su se prepisivanjem uvukle u tekst, bilo hebrejski bilo grčki, kao i u tekstove prijevoda mnoge pogreške. (…) U novozavjetnom tekstu imade ih, po mišljenju biblijskih stručnjaka, oko 200.000, ali srećom te inačice nisu takve naravi, da bi bitno mijenjale smisao koje dogmatske ili moralne nauke. Već u 3. st. zapazila se je potreba kritičkog prosuđivanja tekstova zbog brojnih varijanata, koje su se uvukle prepisivanjem«, ističe se u spomenutom enciklopedijskom tekstu, u kojem se navodi da se prema ovisnosti o glavnim značajkama kodeksi svrstavaju »u tekstualno-kritičkoj znanosti u porodice (familiae)«, a osobito su spomena vrijedni takozvani »iluminirani« kodeksi, »urešeni bojadisanim ornamentima, umjetnički izrađenim početnim slovima (inicijalima), ili zlatnim slovima pisanim imenom Božjim«.
»Približni broj do danas poznatih rukopisa jest: 188 uncijalnih, 2350 minuskula, 38 papyrusa, 1595 lekcionarija, u svemu 4171. Od tih sadržavaju čitav Novi Zavjet samo 53, a ostali samo njegove dijelove.«
