KOJI JE SMISAO POKORE U CRKVI Što znači post, a što nemrs?

Foto: Shutterstock

Imam pitanje vezano za post i nemrs petkom. Poznato mi je da je u korizmi svakoga petka obvezan post i nemrs. Molio bih da objasnite što je s ostalim petcima u godini. Neki objašnjavaju da kroz cijelu godinu vrijedi post i nemrs petkom, a neki kažu da se može zamijeniti nekom pobožnošću ili pokorom. Dakle, post i nemrs petkom uvijek ili samo u jakom liturgijskom vremenu kao što je korizma?

Čitatelj Marko

Da bismo dali odgovor na Vaše pitanje, posegnuli smo za Katekizmom Katoličke Crkve u kojem piše o crkvenim zapovijedima. Tako u broju 2041 piše da crkvene zapovijedi »imaju mjesto u sklopu moralnog života što se nadovezuje na liturgijski život i njime se hrani«. »Obvezatnost tih pozitivnih zakona, koje su proglasile pastoralne vlasti, ima za cilj da vjernicima zajamči prijeko potreban minimum za duh molitve, moralnu založenost i rast ljubavi prema Bogu i bližnjemu.« Peta je crkvena zapovijed: »Obdržavaj propisani post i nemrs!« te ona »osigurava razdoblja askeze i pokore koja nas pripravljaju na liturgijske blagdane, što pridonosi da ovladamo svojim nagonima i postignemo slobodu srca«, ističe broj 2043, koji upućuje i na Zakonik kanonskoga prava.

A tamo se u kanonima od 1249. do 1253. – u kojima se govori o »danima pokore« – jasno navode naše vjerničke obveze. »Po božanskom zakonu svi su vjernici, svatko na svoj način, dužni činiti pokoru; ipak, da bi se svi međusobno povezali nekim zajedničkim obdržavanjem pokore, propisuju se pokornički dani, u koje neka se vjernici na poseban način posvete molitvi, neka izvršuju djela pobožnosti i dobrotvornosti, neka se odriču sebe, neka izvršuju vjernije svoje obveze i neka obdržavaju osobito post i nemrs, prema odredbi kanona koji slijede«, ističe se u kan. 1249., a sljedeći 1250. pojašnjava da su pokornički dani i vremena u općoj Crkvi svaki petak u godini i korizmeno vrijeme. »Uzdržavanje od mesne ili druge hrane, prema propisima biskupske konferencije, neka se obdržava svakog petka u godini, osim ako se podudaraju s nekim danom ubrojenim među svetkovine; nemrs pak i post na Pepelnicu i na Petak muke i smrti Gospodina našega Isusa Krista«, ističe se u kan. 1251., a sljedeći 1252. kanon objašnjava da zakon nemrsa obvezuje one koji su navršili četrnaestu godinu života. »Zakon pak posta obvezuje sve punoljetne sve do započete šezdesete godine. Neka se pastiri duša i roditelji ipak brinu da se oni koji zbog maloljetnosti nisu obvezni na post i nemrs pouče o pravom smislu pokore.« Na kraju, u kanonu 1253. određuje se da biskupska konferencija »može pobliže odrediti obdržavanje posta i nemrsa, a isto tako zamijeniti ih, u cijelosti ili djelomično, drugim oblicima pokore, osobito djelima dobrotvornosti i vježbama pobožnosti«.

Dakle, Crkva za neke dane propisuje i post i nemrs, a za neke samo post ili samo nemrs. Sada imamo dva dana strogoga posta i nemrsa: Čista srijeda (Pepelnica) i Veliki petak. Kada je riječ o nemrsu, Crkva propisuje da se vjernici svih petaka u godini uzdržavaju od uzimanja mesa i mesnih proizvoda, ali kako tumači fra Zvjezdan Linić ta se »preporuka može zamijeniti različitim drugim djelima odricanja ili dobrim djelima prema bližnjima«. To ističe i crkveni pravnik fra Viktor Nuić pojašnjavajući da su naši hrvatski biskupi odredili da se »petkom obvezuje nemrs, ali se on, izvan korizme, može zamijeniti drugim dobrim djelima, kao što je molitva, čitanje Svetog pisma, vršenje dobrih djela kršćanske ljubavi, odricanje od pića, pušenja, slatkih jela, zabave i slično«, te je stoga očito da Crkva od svih traži ono što svi uglavnom i mogu, ali nam ne priječi da sami odlučimo i učinimo i više nego što se traži od nas.

Teška vremena nakon 1945. i crkva bl. A. Stepinca

Možda bi ovo pismo više pripadalo rubrici »Pisma čitatelja«, ali ja bih htio u »Našim razgovorima« prenijeti nekoliko riječi o teškim vremenima nakon 1945. godine, pa vi komentirajte. Naime, moj je pokojni otac imao sličnu, da ne kažem gotovo istu povijest kao i blaženi kardinal Alojzije Stepinac. Svake se godine na Stepinčevo sjetim tih događaja. Prvo, moj je otac rođen 1898. godine, a krsno mu je ime bilo Alojz. Komunisti su ga ocijenili kao državnoga neprijatelja »broj 1« i poslali ga u Kazneno-popravni dom na izdržavanje kazne. Bio je u Gradiški. One kažnjenike koji su bili fizički zdravi poslali su na radove na neka rižina polja, u Novi Beograd i druga mjesta. A zašto se sve to događalo? Sjećam se da su nedjeljom ujutro komunisti formirali radove da ljudi ne bi išli u crkvu. Moj pokojni otac je rekao da nedjeljom ide u crkvu i ne radi ništa. U isto su doba agitatori išli po kućama i tražili potpise da se osudi naš Blaženik. Pokojni otac je rekao da je vjernik i da ne želi osuditi nevinoga čovjeka. Od tada je smatran državnim neprijateljem jer se suprotstavio komunističkomu režimu. Bio je član HSS-a i znao je da je komunizam diktatura i da ništa ne valja, no neki pripadnici HSS-a to nisu znali. Zbog svega toga molim Boga da se počne graditi crkva na Trnjanskoj Savici i da Sveti Otac proglasi tri blaženika svetcima: blaženoga Alojzija Stepinca, bl. Augustina Kažotića i bl. Ozanu Kotorsku.

Vaš stalni čitatelj

Prenosimo Vaše obiteljsko svjedočenje o teškom dobu koje je zbog komunističkoga režima morala preživjeti Vaša obitelj, osobito Vaš pokojni otac. Isto tako, zajedno s Vama kršćanski se nadamo da će na Trnjanskoj Savici što prije biti izgrađena prijeko potrebna župna crkva posvećena bl. Alojziju Stepincu, kao što se jednako ustrajno nadamo da će ne samo on, nego i drugi hrvatski blaženici, u skoro vrijeme biti proglašeni svetima.

IZVORGlas Koncila br. 9/2017.
Prethodni članakKORIZMA JE ZA SVE KRŠĆANE POSEBNO VRIJEME Daleko više od 40 prolaznih dana
Sljedeći članakIZMEĐU ODANOSTI I BEZNAĐA Shakespeareova »Zimska priča« vrsno isprepliće elemente komedije i tragedije