Najbolji od prepravaka Disneyjevih animiranih dugometražnih filmova u igrane jest inačica popularnoga i rukom crtanoga filma iz 2002. godine »Lilo i Stitch«, koji je bio nominiran za Oscara te imao nekoliko nastavaka.
U ovogodišnjoj igranoj verziji filma »Lilo i Stitch« animirani su samo likovi Stitch i ostali izvanzemaljci. Jako je dobar odabir glumaca, a posebice se ističe havajska djevojčica Maia Kealoha u ulozi dražesne Lilo. Njezina gluma, spontana, iskrena i topla, primjer je kakva bi djeca glumci trebali biti, što nažalost nije slučaj u hrvatskoj kinematografiji. Glas Stitchu, simpatičnomu i dinamičnomu izvanzemaljcu koji na Zemlji poprima izgled neobičnoga kućnoga ljubimca, i ovaj je put dao Chris Sanders, idejni začetnik priče i suredatelj crtanoga filma.
Film je sniman na Havajima i prikazuje lijepe krajolike, kao i ocean, te je vrlo prikladan upravo za ljeto. Usto donosi i dio havajske kulture, njihovu glazbu, pjesme, hula ples, te posebice važan izraz za obitelj na havajskom – ohana, što znači da nitko nije napušten ni zaboravljen, a izraz obuhvaća i širu rodbinu i susjedstvo, uz aloha – pozdrav i prijateljsko prihvaćenje.
Radnjom igrana verzija filma slijedi onu iz animiranoga filma. Riječ je o šestogodišnjoj Lilo i njezinoj 16-godišnjoj sestri Nani koje su iznenada ostale bez roditelja. Nani mora dokazati socijalnoj radnici da se može skrbiti o Lilo, a u tome joj pomažu susjeda i David. Stitch unosi probleme, a puno smiješnih situacija izazovu dva izvanzemaljca kada se pretvore u Zemljane…
