JESU LI SE POLITIČARI POMIRILI? Lokalni izbori – na što treba misliti

Snimio: B. Čović

Kupovanje naklonosti birača u predizborno vrijeme postaje opća pojava. Zato je pravo umijeće prepoznati prave stranke i prave ljude, kojima se može s povjerenjem dati svoj glas i tako utjecati na svoju budućnost. Sadašnja glavna mantra svih stranaka, ali i nezavisnih pojedinaca je da »nisu važne ideološke razlike ni stranačke pripadnosti – važan je lokalni interes svih građana i njihov boljitak«. Ipak nije baš tako.

Zapravo, počela je bitka za lokalnu vlast. Stvaraju se neočekivane neprincipijelne koalicije, koje su često normalnim građanima neshvatljive. Stranke koje se na državnom nivou nemilosrdno napadaju zbog ideoloških razlika postaju na lokalnom nivou izborni partneri. Ne uvažava se iskustvena činjenica da lokalne, gradske i županijske strukture vlasti imaju velik utjecaj na ponašanje središnje državne vlasti, a često su i značajni argument u državnim izborima. Lokalni čelnici i lokalne skupine žele ostvariti što veći utjecaj u političkom životu svoje okoline da bi kasnije to iskoristili prigodom državnih izbora, što je i shvatljivo, ali nije uvijek i opravdano.

Nije dovoljno samo poznavati program neke stranke ili pojedinca, nego treba prosuđivati i dosadašnje sveukupno djelovanje, a važno je i ne zaboraviti moralni lik kandidata. Tek nakon takvih prosudaba ukupnoga djelovanja i učinkovitosti dosadašnjih takvih djelovanja i posljedica u svakodnevnom životu svaki građanin treba sam po svojoj savjesti odlučiti za kojega se kandidata opredijeliti, odnosno kojoj će stranci ili koaliciji dati svoj glas.

Zato građani Hrvatske kao birači trebaju dobro prosuđivati tko je u stanju ostvariti njihovu biračku volju. Naime, mnogi stranački vođe stranačkom stegom obvezuju svoje lokalne čelnike na njima neprihvatljiva zajedništva. Sugeriraju se, pa i nameću tobožnji opći interesi, koji često nisu ostvarljivi, a sve radi stjecanja vlasti. Zaboravlja se da građanima nije do tih smiješnih privida međustranačkoga zajedništva političkih protivnika jer bi više htjeli slušati o planovima za otvaranje radnih mjesta za nezaposlene, ostvarljivim lokalnim investicijama, dječjim vrtićima i slično.

Boje se neodgovornih prodaja ili spajanja određenih gospodarskih subjekata, npr. Ina i Elektroprivreda (u bivšoj državi bile su to zloglasne integracije). Najnovija situacija s prijetnjama stečaja Agrokora, a s tim u vezi i položaj njegovih dobavljača, ponajprije iz poljoprivrednoga sektora, postavlja pitanje suodgovornosti lokalne i središnje politike. Osiromašeni i ustrašeni zaposlenici očekuju jasnije i glasnije izjave političara. Zato je sada pred lokalne izbore najbolja prigoda da se političari o tome izjašnjavaju. Zamagljivanje je odgovornosti proširivanje te odgovornosti i na one koji su najmanje krivi.

Odgovornost za Inu, Agrokor, Imunološki zavod i slično najbolji je pokazatelj demokracije. Lijepo je slušati slatkorječiva obećanja, ali je bolno kada se ona izigravaju. Logična, pa čak i objektiva opravdavanja, kao ni izjave: »Promijenile su se objektivne okolnosti« ili: »Drugi to od nas traže«, nisu isprika za nastalo stanje ili neostvarena obećanja. Političke stranke i pojedinci koji žele potvrditi svoju vjerodostojnost moraju uvažavati te činjenice i o tome se izjašnjavati. Seljaka i ostale poljoprivrednike ne smije se plašiti da će nestati ako ne postane farmer, radnika se ne smije plašiti da će morati raditi do gotovo sedamdeset godina, a istodobno se nezaposlenima starijima od 40 godina poručuje da su im šanse za nalaženje posla minimalne. Nisu opravdane ni prijetnje uvozom strane radne snage.

Sve to upozorava na potrebu velikoga opreza, koji je potreban kod svakih izbora. Opasno je dati povjerenje brojnim političarima koji su izigrali svoja obećanja, posebice ako je riječ o disidentima iz drugih stranaka, pa čak i disidentima iz vlastitih stranaka koje su sami osnovali radi svoje promidžbe. Sada opet nastupaju i ponovno nude svoje usluge i brza rješenja, koja često nemaju veze s njihovim bivšim programima. Nude se kao pojedinci samo svojim imenom ili prezimenom i tobožnjim kvalitetama, koje su možda stvarne za neko drugo područje (npr. medicina), ali te kvalitete ne daju nikakva jamstva da bi zato bili dobri kao političari za lokalno gospodarstvo ili kao gradonačelnici.

U predizborno vrijeme, koje se poklapa s duhovnim pripremama za uskrsne blagdane, kada je vrijeme odricanja, posta, molitve i dobrih djela, zahuktala se i nesmiljena izborna promidžba. Ponovno su aktualna predbacivanja »prošlosti«, jednostrana vrijeđanja te razni intervjui, što sve pokazuje da se među političarima nije ostvarila ideja pomirbe.

U predizborno vrijeme, koje se poklapa s duhovnim pripremama za uskrsne blagdane, kada je vrijeme odricanja, posta, molitve i dobrih djela, zahuktala se i nesmiljena izborna promidžba. Ponovno su aktualna predbacivanja »prošlosti«, jednostrana vrijeđanja te razni intervjui, što sve pokazuje da se među političarima nije ostvarila ideja pomirbe, unatoč nelogičnim i neprincipijelnim dogovorima za izbornu suradnju, a u stvarnosti je riječ o dogovorima za podjele fotelja. Očito je da oni koji nemaju argumenata u sadašnjosti pokušavaju te argumente izvlačiti iz prošlosti. No veliko je pitanje jesu li to pravi argumenti. Sve to zbunjuje običnoga građanina birača za skore lokalne izbore.

Zato nije dovoljno samo poznavati program neke stranke ili pojedinca, nego treba prosuđivati i dosadašnje sveukupno djelovanje, a važno je i ne zaboraviti moralni lik kandidata. Tek nakon takvih prosudaba ukupnoga djelovanja i učinkovitosti dosadašnjih takvih djelovanja i posljedica u svakodnevnom životu svaki građanin treba sam po svojoj savjesti odlučiti za kojega se kandidata opredijeliti, odnosno kojoj će stranci ili koaliciji dati svoj glas. Odluku donosi svatko za sebe, prosuđujući svoj sadašnji položaj, ali i mogućnosti koje mu se nude u budućnosti. Stoga u sadašnjem izbornom trenutku ne treba nasjedati nikakvim manipulacijama, često s pretjeranim obećanjima.

Prije svega treba se pitati za sve kandidate gdje su bili i što su radili do sada, odnosno što žele postići svojom pojavom ili zašto se kao uglednici nisu uključili u djelovanje neke poznatije stranke čiji program najviše odgovara njihovim nazorima te tako svojim argumentima i znanjem pridonosili poboljšanju i jačem ugledu određene političke stranke. Treba postati oprezan i dobro promisliti kojim su se razlozima vodili ulazeći u izborna natjecanja. Mogu to biti želja za rješavanjem ili poboljšanjem vlastitih životnih uvjeta, što često završava s postupkom za sukobe interesa. Građani kao birači moraju o svim takvim pojedinostima dobro promisliti, jer davanjem glasa osobama koje nisu u stanju brinuti se za opće dobro ne će biti ostvarena njihove izborna očekivanja. Lokalnim vlastima potrebni su dokazani ljudi ili novi, ali neokaljani ljudi.

IZVORGlas Koncila br. 12/2017.
Prethodni članakZAGREPČANKA S DAROVANIM SRCEM »Odgovorna sam prema osobi čije sam srce dobila«
Sljedeći članakKAKO DO USLIŠANJA? Bog jedva čeka čovjekove molitve